Zovem se Luka i ispričat ću vam priču

Možete li zamisliti da imate super sređen život? Živite u Sirijskoj Antiohiji, potječete iz neke obitelji koje nema baš veze s Bogom, helenistički ste odgojeni (jednostavno rečeno prepametni ste za ljude oko sebe) i baratate grčkim kao materinjim jezikom. Po zanimanju ste liječnik što bi značilo da ste jako važni ljudima i da nikada nećete ostati bez kruha. Inače, zovem se Luka i ispričat ću vam priču o onome što mi se dogodilo prije mnogo godina.

Jednog divnog sunčanog dana hodam gradom, kada odjednom čujem nekolicinu ljudi kako pričaju narodu o nekakvom spasenju, Kristu, križu, uskrsnuću. Zainteresirao sam se i otišao pogledati o čemu se radi. Nisam mogao zamisliti da će mi ti ljudi promijeniti život. Ušao sam u razgovor s njima i prva pomisao mi je bila: koji su ovo čudaci: naviještaju nekoga frajera koji se dao razapeti na križ radi našega otkupljenja! Inače, taj čovjek je i Bog, te da stvar bude bolja, govorili su o čovjeku koji je kamenovan radi čovjeka koji se razapeo na križ. Ime mu je bilo Stjepan, a podnio je mučeništvo radi Isusa Krista. Mislim si, ovi su pukli. No, njihovo držanje, govor koji je imao smisla i ta neopisiva gorljivost za tog čovjeka (Boga) koja je djelom prelazila na mene ispunili su me nekakvom snagom i mirom. Da me danas pitate kako da opišem taj osjećaj, ne bih ga znao opisati. No, da ne skrećem s teme, odlučio sam se krstiti od strane tih likova koji se nazivaju kršćanima. Jer dobro znam grčki valja reći da pojam „kršćanstvo“ dolazi od grčke riječi Xριστός.

Kad sam se krstio upoznao sam puno ljudi koji se nazivaju kršćanima, a jedan od pametnijih ljudi koji je doživio obraćenje bio je i Pavao. Za Pavla vjerojatno znate. Taj frajer je bio opaljen Bogom toliko da je pao s konja i izgubio vid na nekoliko dana, povukao se u pustinju na tri godine. Što reći više osim da je frajer svetac. Pratio sam ga na njegovim misijskim putovanjima i odlučio sam iskoristiti svoje znanje u svrhu pomaganja kršćanima i budućim generacijama da im prikažem Boga koji se oplijenio za nas, postao čovjekom i proživljavao sve što mi ljudi proživljavamo. Da bih napisao evanđelje Isusa Krista, bacio sam se na posao prikupljanja podataka o Isusovu životu, riječima i djelima koji nam govore o neiscrpivom Božjem milosrđu, oproštenju grijeha, o potrebi molitve i ustrajnosti, o dvanaest apostola, njegovoj presvetoj Majci. Njegova Majka je bila najljupkija i najblaža žena koju ste mogli ikada vidjeti. Osim evanđelja napisao sam i Djela apostolska. Ta Djela, koja govore o nastanku prve kršćanske zajednice, a samim time i Crkve, te širenju Evanđelja, posvećujem Teofilu, mom bratu u Kristu, koji je bio izniman čovjek. Evanđelje je napisano tako da daje odgovor na upit kako se treba izgrađivati čovjek koji naviješta smrt i uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista.

Mislim da sam dosta rekao o svom životu. Pozdravljam vas, jer žurno krećem sada malo do Britanije naviještati Riječ Božju, ma koštalo me to i života.

p.s.

Dragi čitatelju, javljam Ti veliku vijest da je Luka napokon upoznao Isusa, dajući život za njega, zbog čega je i postao svet.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *