“Ne bojte se! Štoviše, širom otvorite vrata Kristu!”

ŠIROM OTVORITE VRATA KRISTU

Čudni su ti putovi Božji. On uvijek na svoj način, nama često nelogičan, djeluje u ovom svijetu. Ta Njegova „upletenost“ u naše živote ističe se u manjim ili većim stvarima. Stavlja nas u razne situacije i kroz njih nam govori; preko njih nas vodi k Sebi. Jer smo mi ljudi bića koja moramo vidjeti i opipati, da bi to bolje shvatili i usvojili određenu stvarnost,  kao znak svoje prisutnosti u teškim vremenima poslao nam je Karola Józefa Wojtyłu.

OD KRAKOVSKOG KAZALIŠTA DO TRGA SVETOG PETRA

Rođen je 18. svibnja 1920. u Wadowicama od oca Karola i majke Emilije. Kad mu je bilo 8 godina umire mu majka, a tri godine nakon toga umire mu brat Edmund, a sestru Olgu nije ni upoznao jer je umrla prije njegova rođenja. Ostavši sam s ocem nije gubio nadu, a isto tako ni svoj prepoznatljivi osmijeh. Otac, poljski oficir, učio ga je putu vjere što riječima što zajedničkim odlascima na svetu misu gdje je često ministrirao. Dok je bio tako mali dječak otac mu je poklonio svoj Mali molitvenik Duhu Svetom koji je Karol nosio uza se sve do konca ovozemaljskog života. Mladi Karol je uvijek bio omiljen u društvu te se bavio mnogim i raznim aktivnostima. „Lolek“ – kako su ga vršnjaci zvali – je u svojoj mladosti redovito pohađao vjeronauk, čitao Bibliju i bio aktivni član Marijine legije. U to vrijeme bavi se i kazališnom glumom, ali isto tako odlazi na planinarenja, skijanja, klizanja i nogomet. U velikoj dilemi kazališne karijere i svećeništva on odabire svećeništvo. Počinje tajno studirati teologiju te ga krakovski nadbiskup 1. studenoga 1946. zaređuje za svećenika. Nakon toga odlazi u Rim na školovanje. 1948. vraća se u Krakov te obavlja poslove župnika. Uz to radi kao predavač etike na sveučilištu u Lublinu. U radu s vjernicima jako je aktivan: pokreće bračna savjetovališta i druženja za mlade. Za biskupa je zaređen 1958., a titulu kardinala prima 1967. kao najmlađi kardinal na svijetu. Ne nadajući se – 16.10.1978. – izabran je za Rimskog biskupa tj. Papu.

TOTUS TUUS – SAV TVOJ

Preletjeli smo kratko kroz povijest toga velikog čovjeka. No što se krije iza tih silnih podataka? Opisuju li ga potpuno samo te neke površne informacije? Znamo da je bio Poljak, svećenik, biskup pa i papa. Zar je to sve što se može reći o njemu? Pokušat ću sažeti njegov život i rad i kao svećenika, i kao biskupa i kao pape. Nakon gubitka rođene majke Emilije, Karol nikad nije izgubio Majku Mariju. Možda je to ona tajna koja ga je učinila svetim čovjekom. Od malih nogu gajio je pobožnost prema Mariji te kad je postao papa kao geslo svog pontifikata odabrao je izraz Totus tuus – sav tvoj. Sav tvoj – tako se predavao u ruke Marijine da ga ona štit i vodi svojom majčinskom brigom i ljubavlju do Isusa. Svoju pobožnost prema Mariji posebno je isticao moleći krunicu. Kao zahvalu za spašeni život, nakon atentata 13. svibnja 1981., u krunu Gospe Fatimske stavlja metak koji je izvađen iz njegova tijela. Ono na što je od prvog dana svoga pontifikata govorio vrtilo se oko onih poznatih riječi s prve propovijedi kao pape: „Otvorite širom vrata Kristu,“ odjekivalo je trgom sv. Petra. Poziv da se otvorimo onome koji nas je stvorio, koji nas ljubi, koji za nama čezne, koji je za nas spreman učiniti sve. Poziv na otvaranje svojih srdaca za sve ljude, rase, vjere, nacije. Poziv na ljubav prema svakom biću od Boga stvorenom. To je bio srž Kristove nauke koju je papa usvojio prolazeći kroz godine krvavog rata u Poljskoj. Život u krajnjoj patnji, bijedi, strahu, nemiru i očaju otkrio mu je Krista patnika. Onog istog Isusa koji je za sve ljude trpio na drvu križa. Bio je čovjek neprestane borbe, neušutkani glas života. Život i pravo na život, od začeća do prirodne smrti, uvijek i svugdje je neumorno propovijedao. Pravo na život da, ali nikad nije osuđivao one koji su ubijali. Imao je razumijevanja za tolike majke širom svijeta koje su u teškim okolnostima, kako sam piše u enciklici Evangelium Vitae, pribjegle takvom činu. Iz njegova života vidi se kome je povjerovao, kako kaže njegov imenjak sv. Pavao. Povjerovao je Kralju mira, Onome koji je došao donijeti mir ljudima. Kao vjeran učenik svoga Učitelja bez prestanka je dizao svoj glas protiv svih totalitarističkih režima koji su svojim ideologijama ugnjetavali narode i rase. Bio je protivnik svakog oružanog rješavanja problema. U vrijeme kada je Europa bila podijeljena Berlinskim zidom, on propovijeda Evanđelje ljubavi, mira i zajedništva. Vjerujem da ga je Bog za ovoga života nagradio da ugleda slobodnu i samostalnu svoju Poljsku. Isto tako u njemu je gorjela velika želja „da svi budu jedno.“ Trudio se premostiti sve razlike između religija tako što je među njima tražio sličnosti, a ne razlike. Ostat će zapamćen njegov veliki pothvat velikog međureligijskog susreta u Asizu 1986. Sjećajući se pape, iako je pisac ovog teksta bio jako mali, uvijek ga zamišljam u famoznom „papamobilu“ ili avionu. Izgleda da je avion bio njegovo omiljeno prijevozno sredstvo. Papa „putnik“ kako ga mnogi nazivaju obišao je 129 država – neke i više puta, naviještajući Radosnu vijest. Htio je u sve narode donijeti poruku spasenja. Htio je svojim životom biti svjedok Božjeg milosrđa, dobrote i ljubavi. Izdao je silno brdo dokumenata i bio je veliki zagovornik Drugog Vatikanskog Koncila. Htio je sve što je Koncil donio provesti u život Crkve. Spominjući se sv. Ivana Pavla II., a ne sjetiti se mladih, bio bi veliki propust. Od svojih prvih svećeničkih dana obraćao je veliku pozornost na mlade. Osjetio je utjecaj svijeta koji je polagano počeo odvlačiti mlade od Boga i moralnih vrijednosti i zato je veliki dio svog života, a najveći kao papa, posvetio upravo toj generaciji. Nije mlade odgajao u duhu prisila, nego je mlade kroz razne sadržaje, a osobito planinarenja uvodio u tajne vjere. Vjerovao je da u ovo vrijeme silne buke mlade treba odvesti u tišinu i osamu kako bi tamo čuli glas Isusa Krista. Da mladima pokaže koliko mu je stalo do njih, pokreće Svjetski dan mladih na kojem se mladi iz cijelog svijeta svakih nekoliko godina okupljaju u jednom gradu svijeta da bi zajedno slavili Boga.

PAPA „HRVAT“

Ako je itko volio ovaj hrvatski narod onda je to bio on. U vrijeme kada su svi napadali ovu zemlju, u vrijeme strašnog rata on je bio naš glas u svijetu. Toliko je toga učinio za nas, a najviše time što nas je posjetio tri puta. Njegovi dolasci su izazivali takve euforije u našim gradovima, što je samo pokazivalo žeđ naroda za Bogom kojeg su prepoznali u životu Ivana Pavla II. Obradovao nas je i proglašenjem svetim Nikole Tavelića i Marka Križevčanina, te blaženim Ivana Merza i Marije Propetog Isusa Petković. Kao najvažnijeg lika hrvatske povijesti označio je Alojzija Stepinca kojeg je proglasio blaženikom. Blaženog Alojzija stavio nam je kao primjer borbe za svoju vjeru i domovinu.

U teškim vremenima čovječanstva pružio nam je primjer sveta života. Sve što je bio i činio nadahnjuje nas da rastemo na putu svetosti. Svojim životom pokazao nam je da je moguće biti sve i da je svetost za svakog čovjeka. Gledajući u ovaj dobar primjer, primjer sv. Ivana Pavla II. koračajmo hrabro za križem Gospodnjim. Budimo i mi u ovom našem vremenu i svijetu; neumoljivi Kristovi svjedoci Njegove ljubavi, dobrote i milosrđa. Molimo sv. Ivana Pavla II. da nam udjeli tu hrabrost i odvažnost.

SVETI IVANE PAVLE II MOLI ZA NAS!

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *