XXX. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu: »Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ’Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ’Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

Lk 18, 9-14

Na tridesetu nedjelju kroz godinu imamo priliku čuti ulomak iz evanđelja po Luki u kojem Isus iznosi novu prispodobu. Sveti evanđelist navodi da je ovu prispodobu Isus uputio onima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu. Isus nastavlja govoriti svima koji su se okupljali oko njega. U ovoj prispodobi ističe dva čovjeka koji su otišli u Hram pomoliti se Bogu. Jedan je bio farizej a drugi carinik. Prvi je čovjek u narodu poznat kao uvjereni vjernik koji svojim životom živi po Božjem Zakonu. On je kao takav prepoznatljiv drugim Židovima i on čak potiče druge sunarodnjake svojim riječima i primjerom da i oni nastoje revno opsluživati Božji Zakon. On je uživao određeni društveni status, ljudi su ga poštovali i divili se njegovom vjerničkom životu. Drugi je čovjek carinik. On je isto pripadnik židovskog naroda, ali je u svom narodu poznat kao izdajica koji od svog vlastitog naroda skuplja porez za one koji su okupirali Izrael, za Rimljane. Osim toga carinici su bili poznati i po tome da su na svoju vlastitu ruku povećavali propisani porez kako bi višak uzimali sebi i tako se nepravedno bogatili. Isus govori okupljenom mnoštvu kako su se u Hram išli pomoliti farizej i carinik. Farizej se u Hramu molio uspravnog stava i u svom srcu govorio „molitvu“ Bogu. Zahvaljivao je Bogu što nije kao ostali ljudi, kao ti grešnici koji ne žive po Božjem Zakonu, a među kojima je i onaj carinik, do njega u Hramu. Osim toga, hvalio se pred Bogom kako revno opslužuje Njegov Zakon. Koliko je nama vjernicima potreban Isus Krist koji objavljuje, pokazuje pravu sliku Boga? Kako je moguće toliko truda ulagati u svoj odnos s Bogom a zanemariti ono temeljno što Bog želi od čovjeka? Nažalost vidimo da je to moguće i da se to vjernicima svih pokoljenja događa. Zato ovom prispodobom Isus govori i nama danas. U evanđelju po Mateju Isus uči da su sav Zakon i Proroci sadržani u dvije zapovijedi ljubavi: ljubi Boga i ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Kako je ovaj farizej mogao imati tako krivo poimanje pravoga Boga? Kako nije uvidio da je Bog Otac i Stvoritelj svih ljudi i da želi da se svi ljudi spase? Zašto je odustao od nekih ljudi i pomislio da su i od Boga prokleti?

Kako mi, članovi Crkve, danas gledamo na svoje bližnje? Na one u svijetu i na one koji su do nas, koje susrećemo u crkvi? Padamo li u napast da nekoga definitivno prekrižimo do te mjere da za njega/njih nema mjesta ni u našim molitvama? Mislimo li možda da mi svojim pobožnostima možemo zaslužiti božji blagoslov i u konačnici nebo? Hvala Bogu na daru Isusa Krista koji nam je pokazao da čovjek ne može sam do Boga, već da se taj Bog iz neizmjerne ljubavi koju ima prema svakom čovjeku želi tom i takvom grešnom čovjeku besplatno darovati i pomoći mu da zaživi njegovo spasenje već ovdje na zemlji! Čovjek jedino treba iskreno zavapiti Bogu, priznati se grešnikom, zamoliti svog nebeskog Oca za smilovanje i Bog odmah izljeva obilje svoje milosti. Tako jednostavan Bog a često kao takav teško prihvatljiv nama slabim ljudima! Upravo nam to potvrđuje primjer carinikove molitve. Carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: Bože, milostiv budi meni grešniku! To je molitveni stav koji je Bogu mio i samo oni vjernici koji tako dolaze pred Boga zadobivaju besplatnu Božju milost i spasenje.

Ako su Isusovi slušatelji dobro razumjeli ovu prispodobu vjerojatno su bili iznenađeni. Neki vjerojatno i uvrijeđeni. No, jedino nas Istina koja je jedna može osloboditi. To je Isus Krist i njegovo evanđelje. Pokušajmo svi mi koji slušamo Isusove riječi u njegovoj Crkvi, dopustiti da nas one osvijetle i pouče. Isus je naš Gospodin i Učitelj. Budimo spremni na njegovu riječ mijenjati svoje stavove, molimo ga da nam On u tome pomogne.

Isuse blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svome!

 

 

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *