Još dvije tri o Alojziju Stepincu

Pokušao bih nešto reći o ovom čovjeku, ali ne više o njegovom životu. Realno, svatko tko se malo odmakne od floskula koje čuje u medijima i pogleda izvore iz toga vremena shvatit će kako priča o Stepincu kao zločincu nikako ne može držati vodu. Zločinac ne spašava 14 000 djece, zločinac ne spašava vodeće Židove i pravoslavce, zločinca i suradnika Pavelića ne bi željele ustaše ubiti, ali sva sreća nisu imali snage i hrabrosti za to. Hvala Bogu, bile su te ustaše teške kukavice što su pokazale i na primjeru Stepinca.
I sada bih pitao što mi želimo sada u 2016. godini. Očekujemo da papa Stepinca proglasi svetim, je li tako? Ali ljudi moji, dragi katolici i braćo Hrvati, daj uvidite koliko griješite! Prvo jedne male napomene – kada Crkva nekoga proglasi svetim onda je on svetac sveopće Crkve, cijelog svijeta. Ispravite me ako griješim, ali stalno od svećenika do laika kojima je doseg povijesnog znanja pljuvanje po komunistima, Stepinca pokušavamo strpati kao jednog narodnoag, naravno samo protukomunističkog i blago proustaški nastrojenog heroja koji je sve radio samo za Hrvatsku. To je jedna ogromna greška. Jasno je da postoje ljudi koji su u bivšem režimu puno toga prošli, koji su trpjeli pod pritiskom ateističkog komunizma, ali to ne znači da je onaj režim bio svet. Ne, ustaški režim bio je zločinački, izdajnički i daleko od hrvatskog, jednako daleko kao što je bio i komunistički režim. Stavljajući Stepinca kao isključivo narodnog heroja nemalo puta upadamo u zamku samo osuđivanja komunizma, a hvaljenja Pavelićeve ideologije. Daleko je taj Pavelić bio od katoličanstva, jednako daleko kao što je bio i Radić i Tito. Može li jedan pravi katolik dati pobiti 70 000 ljudi? Ne može nikako. A danas Stepinca časte i oni koji žale za neuspjehom takozvane NDH. Takvima preporučujem, dajte, pogledajte izvore, pogledajte njegove zapise, pogledajte njegove osude ustaškog zločinačkog režima.
Drugi problem je također jasan. Svaki narod želi imati svog narodnog heroja. Nekako tu su Hrvati zaista izuzetak. Kada bismo prošli kroz Srbiju mislim da bi svaki djed i svaka baka znali da je Miloš Obilić ubio Murata na Kosovu polju 1389. godine, u Mađarskoj svi časte Sv. Stjepana Ugarskog, svoga kralja koji ih je priveo na kršćanstvo, tako i u Njemačkoj je poznat sv. Bonifacije, a da ne idemo u Francusku, Englesku i tako dalje. Svaki narod ima svog heroja, a kada bismo Hrvate kojima je vrhunac propala Pavelićeva tvorevina upitali za krbavsku bitku rijetko bismo čuli godinu 1493. Često bismo čak čuli gluposti poput da je kralj Tomislav koristio šahovnicu s prvim bijelim poljem naravno, ili da su Hrvati najstariji narod Europe i na ovim prostorima su od Adama i Eve koji su isto vjerojatno bili Hrvati. I sada mi u tu priču punu primitivizma koju smo kopirali od onih preko Drine koji su u takvim povijesnim izmišljanjima istina još gori od nas, pokušavamo staviti jednog velikog čovjeka kao što je Alojzije Stepinac. Pa neće ići gospodo! Zbog toga mi uopće nije neočekivano što nas napadaju kao nazadne, revizioniste i slično, kada to često i jesmo. Sve što o našem kardinalu znamo jest da su ga osudili komunisti, i sada tu slijedi neka psovka vjerojatno, i da je on htio da Hrvati imaju svoju državu, ali naravno onu Pavelićevu bez: Pule, Rijeke, Zadra, Splita, Međimurja, Šibenika, a s talijanskom vojskom na pola teritorija. Stvarno je bila nezavisna. Stepinac nikako nije želio takvu državu. Državu u kojoj narod bez obzira kojoj rasi ili naciji pripadao nije imao pravo na slobodu kako je izrekao u jednoj svojoj propovijedi, Stepinac nije želio! I tako on ne može biti narodni heroj NDH! A da se malo odmaknemo od ovog zagrebačkog nadbiskupa kao protivnika Titove diktature i pogledamo što je on radio kao protivnik Pavelićeve izdajničke diktature vrlo jasno bismo upoznali tog čovjeka i garantiram, bio bi svet puno prije nego sada.
I zaključno: tko je onda Alojzije Stepinac? Neka bude narodni heroj, zaslužio je to, ali ne heroj NDH, nego heroj naroda za koji se znao boriti pod nacizmom i pod komunizmom. Ili još bolje neka bude u našim glavama svetac katoličke Crkve, što znači da ga ne možemo strpati u nacionalne okvire. Ponavljam se, ali vrijedi ponoviti: izreka jednog svećenika – Alojzije Stepinac=Hrvatska ne može biti točna jer on po toj rečenici nije onda svetac katoličke Crkve. Alojzije Stepinac=sveta, katolička i apostolska Crkva. Ako hoćemo zakomplicirati onda ovako: On je težio više eklezijalnom jedinstvu nego li nacionalnom probitku. Bio je nadbiskup u vrijeme velikog pape Pia XII. kojega je izuzetno poštovao i cijenio. Stepinčev stav pod nacizmom i fašizmom kopija je stava Pija XII. u Rimu. On je svoje oči imao uprte u Boga, naravno, ali je redovito gledao u Vatikan i kako se papa ponaša. Ne vjerujete mi? Pročitajte njegove propovijedi, pročitajte prekrasne biografije koje vjerno donose zapise što je i kako Stepinac radio.
I sada se pojavi jedan papa koji voli mir i jedinstvo kako je to volio i naš blaženik. Taj papa želi u svojim ekumenskim težnjama iskoristiti život ovog velikog čovjeka Crkve kako bismo se još malo približili jedinstvu, želji koju je izrekao naš Spasitelj kako nam donosi Ivanovo evanđelje:”Da svi budu jedno!” I mi Hrvati, predvođeni nekim svećenicima koje treba razumjeti, ali u tom postupku nikako opravdati, ustanemo protiv te želje pape Franje. “Ne može! Stepinac je naš, što tko ima pričati o njemu, stvar treba riješiti odmah pa neka se ljuti kome se ljuti!” To samo govori da iz njegovog života nismo naučili apsolutno ništa. Alojzije Stepinac bio je čovjek Crkve. Da, čovjek svog hrvatskog naroda, ali prvo i osnovno čovjek Crkve. Svaki malo bolji njegov poznavatelj će reći da kada bi Pio XII. od njega što zatražio bio bi poslušan, što god to bilo, a mi kao štujući Stepinca, a zapravo samo pokušavajući revidirati povijest i proglasiti NDH pravom Hrvatskom državom, iskorištavamo Stepinca boreći se protiv komunističkih struktura. Naravno, komunizmu se treba oduprijeti, ali dajte ljudi, nemojmo iskorištavati poslušnost Svetom Ocu i svoj dio u katoličkoj Crkvi zbog naših prizemnih borbi. Rekao bi jedan biskup: “Mi Hrvati se busamo u prsa kako smo već 13 stoljeća vjerni sv. Ocu i sada kada sv. Otac želi naše želje iskoristiti za dobro sveopće Crkve odmah se bunimo.” U jedno sam siguran, ali zaista siguran i razuvjeriti me može jedino pravi poznavatelj blaženikova života, a to jedno je – Alojzije Stepinac prvi bi bio protiv onih koji ne prihvaćaju papinu odluku i njegovu težnju i želju za mirom!
Da dragi ljudi, tek kada Stepinac ne bude više samo Hrvatska nego kada ga pustimo da bude cijela Crkva, a tako i Hrvatska onda će moći bez problema biti svet. Do tada, mi smo prva kočnica njegove kanonizacije!

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *