II. nedjelja došašća

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«

Mt 3, 1-12

U današnjem evanđelju pronalazimo dosta teške riječi Ivana Krstitelja upučene farizejima i saducejima, ali onda i nama koji smo ga danas čuli. Obrača se onima koji ne donose dobar plod i poziva ih da donesu plod dostojan obraćenja.

Što taj poziv konkretno znači za nas? Mnogo puta se mogu čuti riječi da se netko obratio i sada živi puno bolje, ali uvijek smo sumnjičavi prema takvim izjavama pogotovo ako znamo tu osobu i znamo njezin život prije obraćenja. Teško je u to povjerovati! Međutim, često nas ta osoba zna razuvjeriti i tada bi se trebali radovati zbog nje jer je uspjela izaći na pravi put. No, zar Ivanov poziv vrijedi samo za osobe koje su daleko od Boga i Crkve? Zar se on ne obrača u svome govoru najprije svećeničkoj eliti onoga vremena, onima koji su navodno najbliži Bogu? Taj poziv je upućen svima, jer svi smo potrebni svakodnevnog obraćenja. Bez toga nema iskrenog odnosa s Bogom. Boga nikada ne možemo prevariti jer on nas najbolje poznaje, u suprotnom varamo sebe i dolazimo u ulogu farizeja (Lk 18, 9-14).

Taj svakodnevni poziv na obraćenje je izrazito težak, ali potreban jer bez toga lako možemo upasti u grijeh i početi ga zanemarivati te živjeti u njemu bez da ga tako doživljavamo. Tu se onda nameće pitanje kako taj poziv primijeniti na naš život i kako ga ostvariti? Nije lako, ali moguće je – inače ne bi bio postavljen pred nas. Jedan od načina je svakodnevni ispit savjesti u kojem ćemo kroz protekli dan vidjeti gdje smo to bili daleko od Boga, bližnjega i samih sebe. Također moramo vidjeti gdje je u tome danu Bog bio blizak nama iako ga možda u tome trenu nismo bili svjesni i što smo sve u tome danu pozitivno učinili. Za ono loše se moramo pokajati i truditi se da to ne činimo, a ono dobro i pozitivno nastojati što više primijeniti u svakom idućem danu. Kada se budemo trudili izbaciti grijeh iz našega života, a okružili se dobrim i pozitivnim stvarima koje su nam od Boga darovane za druge, uvidjeti ćemo koliko smo zapravo svakodnevno blagoslovljeni i mnoge stvari će nam biti puno lakše.

Ovo je jedan od načina ostvarivanja svakodnevnog obraćenja. Svatko bi trebao naći sebi put kojim će odgovoriti na taj poziv sve dok je to u skladu s naukom Crkve i evanđelja. Stoga dragi čitatelju primi se posla jer nije ti još puno ostalo do Božića, samo 21 dan; požuri sa svojim odgovorom na ovaj poziv – da bi spreman dočekao blagdan Kristova rođenja, ali i drugi Kristov dolazak jer ne znamo ni dana ni časa (Mk 13, 33-37).

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *