III. nedjelja došašća

 U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.« Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: ‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.’ Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!«

Mt 11, 2-11

Na treću nedjelju došašća, nedjelju “Gaudete”, Crkva pred nas stavlja čitanja prožeta govorom o dolasku Gospodina, o radosti koja će bit o njegovu dolasku. Prošle nedjelje promatrali smo lik Ivana Krstitelja kako poziva na obraćenje, kako snagom riječi prijeti ljudima koji se ne obrate. Danas pak, Ivan se nalazi u tamnici, pod sumnjom onoga što je do nedavno propovijedao. Sumnja u samog Mesiju, na dnu je svoje vjere.  Šalje učenike Isusu da ga pitaju je li On taj koji treba doći. Tek sada dolazi do značenja zašto je ova nedjelja – nedjelja radosti.

Kroz sva čitanja isprepliće se radost koju će dobiti oni koji nasljeduju Gospodina, ali u evanđelju ona dolazi do izražaja. To je ona radost radi koje će i Ivan ostaviti svoje sumnje, ona radost kada će ga Isus, unatoč tome što je Ivan sumnjao, nazvati najvećim ikad rođenim od žene, prorokom koji je više od samog proroka. Jakov u drugom čitanju hvali također Ivana Krstitelja govoreći da za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmemo, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje. Isusov odgovor Ivanovim učenicima zapravo je ispunjenje proroštva iz knjige proroka Izaije, u samoj osobi Isusa Krista: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. Sama bit ove nedjelje, a to je radost, sadržana je u tim riječima. Jer koje li radosti da se ta čuda zbiju. Ipak, ovdje trebamo paziti za budućnost kada se možda po našim molitvama dogodi koje čudo da ga ne prepisujemo sebi, nego Bogu, najvećoj Radosti. Opet, primjer te poniznosti možemo pronaći u Ivanu Krstitelju i riječima Isusa: „Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!“ Ove su riječi pravi primjer kako Ivan, kroz svoju veličinu, zapravo pokazuje svoju poniznost postajući najmanji od svih.

Tako mi uvijek trebamo Boga stavljati ispred sebe, da bude naša radost – da mi budemo oni slijepi koji su progledali svojom dušom, gluhi koji su otvorili svoja srca i siromasi kojima se navješta radost. Da se nikad ne sablaznimo o Isusa, već da sa psalmistom kličemo: “Gospodin će kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.” Da nas s Izajiom prati radost i veselje, od kojih će pobjeći bol i jauci.  

 

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *