IV. nedjelja došašća

Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

Mt 1,18-24

Kada sam krenuo pripremati ovo razmatranje o IV. nedjelji došašća te razmišljao o čitanjima i evanđelju, usredotočio sam se na dva pojma (pobožanstvenjenje i očovječenje). Središnja točka je ta da Bog dolazi ljudima, odnosno po ljudima. Mariju Bog kao neznatnu i malenu službenicu, koja vjerojatno nikad ne bi ni naslućivala, odabire nju kako bi ovim odlučnim zahvatom ušao u ljudsku povijest. Da bi postao sličan nama ljudima, osim u grijehu. To je isto ono što ispovijedamo u Vjerovanju: koji je radi nas i našega spasenja sišao s nebesa i utjelovio se po Duhu Svetomu od Marije Djevice i postao čovjekom. Sin Božji postaje čovjekom da bi i mi pod izrazom „Učovječi se“ postali više ljudi, da bi se što više očovječili. Bog se učovječio da bi se mi pobožanstvenili. Tu je spasenje. Očovječenje i pobožanstvenjenje svakoga čovjeka. Tu treba znati, pa i s milošću vjere prihvatiti Krista, biti na istoj valnoj duljini kakvoj je Krist bio i živio. Taj prihvat, taj biti Kristov je naziv za ono što Pavao zove posluhom vjere. Biti pozoran slušatelj i vršitelj svake Božje Riječi. U ovim kratkim razmišljanjima, čovjek otkriva što znači biti čovjek. On nije netko običan. Ima svoje kvalitete, sposobnosti, a opet pun je mana i slabosti. Čovjek je unatoč tome na kraju krajeva otajstvo. Kao što kaže Pascal: Čovjek nadilazi čovjeka. Upravo nadilazi jer izvire iz Božjega otajstva, dio je njega. U ovo adventsko vrijeme Božje otajstvo uvijek nanovo želi i nas zahvatiti, želi se s nama učovječiti, da ono nebesko provali u zemaljsko, kako bi se pobožanstvenili. Krist želi da u svakome od nas zaigra taj Emanuel, da bude u nama, s nama i po nama Bogočovjek za druge. Ako smo mi spremni prihvatiti ovu bogatu milost koju nam Krist daje, time što i On postaje jedan od nas, time što ulazi u ljudsku povijest, možemo li reći da je naš zemaljski život vjerna slika ili odraz u ogledalu vječnoga?

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *