Evo Gospodin Gospodar dolazi u svoj sveti hram

O današnjem evanđelju se da puno toga reći i napisati, ali jedna od stvari koja se veže uz ovaj blagdan je dan Posvećenog životu, dan svih redovnika i Bogu posvećenih osoba. Ali kakve veze ovaj dan ima s ovim blagdanom? Prvo i najočitije je upravo Kristovo prikazanje u Hramu koje je povezano sa Starim zavjetom. Bog je Mojsiju u Zakonu rekao da se svako muško prvorođenče mora posvetiti Njemu. U tom posvećenju, mi redovnici, prepoznajemo upravo sebe i svoje zavjete koje dajemo Bogu.

No jedna druga slika iz ovog evanđelja mi pobliže obilježava svrhu našeg redovništva, svrhu u ovome svijetu. Proročica Ana koja se javlja u ovome evanđelju je slika redovnika/ce. Ona je osoba koja je nakon smrti svoga muža, s kojim je živjela 7 godina, odlučila sav svoj život posvetiti Bogu. Kako nam evanđelist govori ona do svoje 84. godine nije napuštala Hram, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu (usp. Lk 2, 37). Zar nije to upravo slika redovnika? Mnogi će reći da to vrijedi samo za klauzurne redove, a da za druge to ne vrijedi jer imamo važnijeg posla. Ipak ako pogledamo osnivače redova i različitih družbi i kongregacija vidjet ćemo da su oni također, uz svoj apostolat, vršili velike postove i prikazivali danonoćno svoje molitve Bogu. Koje li ljepote moći služiti Bogu, a radi Boga ljudima. Cijeli život redovnika bi upravo tome trebao težiti. Mnogo puta nije lako, ali gledajući samo one stvari koje su lake ne bi nikada niti izašli iz svoga doma. Iako je ovaj dan posvećen redovnicima nisu niti laici isključeni iz ovoga poziva. Poziva da služe Bogu. Svaki laik će služiti Bogu upravo ako savjesno obavlja svoje poslove, bilo na poslu, školi ili obitelji. Svaki naš rad može biti proslava Boga i jedno veliko svjedočanstvo svima oko nas.

Proročica Ana nam također može biti primjer jer ona je cijeloga svoga života molila i postila iščekivajući Spasitelja ne znajući hoće li ga dočekati. To je primjer prave ustrajnosti i poticaj svim redovnicima i laicima da još više zahvaljuju Bogu za ono što nam učini, naravno svatko u svojim mogućnostima. Mi danas imamo Krista koji je s nama u sve dane do svršetka svijeta, Njega koji nam se daruje u Euharistiji. Don Bosco je znao reći da ponekad zavidimo onima koji su Krista vidjeli tjelesnim očima, ali da im nemamo na čemu zavidjeti jer mi Krista imamo u svetohraništu. Taj dar Euharistije bi nam trebao biti izvor radosti i snage da možemo poput proročice Ane hvaliti Boga i svima koji su željni pričati o Bogu i onome što učini za nas (usp. Lk 2, 38)! Na ovo se nastavlja i psalam 66 koji u 16. retku kaže: „Dođite počujte, koji se Boga bojite, pripovjedit ću što učini duši mojoj.“ Stoga svim redovnicima želim sretan i blagoslovljen njihov dan, da ustraju u svome zvanju te budu na korist svima oko sebe, a sve to na slavu Božju.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *