V. korizmena nedjelja

U ono vrijeme: Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus:»Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

Iv 11, 1-45

Današnje evanđelje je poprilično dugo i krije mnogo toga u sebi. No kako sažeti sve te poruke u cjelinu te ispravno protumačiti što nam Božja riječ poručuje ove nedjelje? Proteže se nekako glavna misao o smrti i o tome kako je Isus „zakasnio“, ali opet je učinio čudo na radost sestara. Sama poruka današnjeg evanđelja mogla bi se sažeti u ovoj rečenici: „Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete.“

Zvuči čudno da se Isus raduje jer je netko umro, a On namjerno nije bio ondje da mu pomogne. Smisao Njegovog nedolaska je upravo u tome da proslavi Oca, koji, kako sam kaže, uvijek ga uslišava. Iako se nama često čini da Bog kasni sa svojim odlukama, moramo uvijek imati na umu da Bog zna bolje nego mi. Tako vidimo Martu i Mariju koje pomalo optužujućim tonom idu na Isusa, te mu govore, da je došao ranije Lazar bi bio živ. Isus se u ovoj situaciji ne opravdava, jer nema razloga za to, nego otkriva smisao svog poslanja; da tko god vjeruje u Njega ima život vječni. Marta na ovaj Isusov govor ispovijeda svoju vjeru u Isusa kao Sina Božjega, Onoga koji je došao na svijet da nas otkupi.

Evanđelje nastavlja dalje svojim tokom gdje vidimo da Isus, ganut plačem mnoštva, i sam zaplače te oživi Lazara. No zaustavio bih se na ovome Martinom ispovijedanju vjere u Isusa. U ovakvoj situaciji kada netko od najbližih teško strada pa čak i umre, a mi smo se molili Bogu da ga spasi, može se dogoditi da se naljutimo na Boga, pa čak i da ga odbacimo. Svaka nevolja, svaka bolest koja se događa nekome bliskome oko nas je 10 puta gora nego da se dogodi nama. U takvim trenutcima predajemo sve svoje Bogu, ali On kao da šuti i ne čuje niti jednu našu molitvu, kao da ne razumije razinu naše boli. Teško je to prihvatiti, da svemoćni Bog šuti i ne djeluje, ali ako čvrsto vjerujemo da je Krist taj koji daje vječni život moći ćemo prihvatiti čak i kada netko umre. Do tog prihvaćanja je dug put koji od nas zahtijeva svakodnevno obraćenje (Mk 1, 15) da svakoga dana možemo uzeti svoj križ i ići za Isusom. Nitko nam ne obećava lak put i da će odmah biti riješeni naši problemi, jer sam Krist je prošao čitav križni put. Ono što spada na nas je to da ga ustrajno nosimo, padnemo, ustanemo te dopustimo i drugima da nam pomognu, kao i mi njima, ali pogledom ne na Veliki petak nego na Uskrs. To je smisao kršćanskog života, Uskrs, a ne smrt.

Doista je teško biti optimist svakoga dana, pogleda uprtog u uskrsloga Krista, ali to je nužno. Ako toga nema, svaka naša bol će se činiti kao neizdrživa i kao kazna od Boga, a ne nešto u čemu se Bog može proslaviti. Stoga kroz još ovo kratko vrijeme odlučimo uzeti svoj križ, obratiti se i krenuti za Kristom. Zajedno s Martom ispovjedimo svoju vjeru u Krista koji daje vječni život i nikada nemojmo izgubiti radost i nadu u Uskrsloga jer On je pobjedio smrt.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *