Dobri pastir

Evanđelje četvrte vazmene nedjelje, zvane i “Nedjelja dobrog pastira”, donosi nam sliku Isusa kao pastira i to ne bilo kakvog pastira, nego onoga koji se brine za svoje ovce, za svaku ovcu ponaosob. Svaku ovcu naziva njezinim imenom što otkriva njihovu povezanost, njihovu zajedničku prošlost i budućnost. On se brine da skupi sve ovce i da svaka od tih može čuti njegov glas, da ide za njim i nikada ne skrene s njegova puta. No nažalost dogodi se ponekad da neka od tih ovaca odluta, no Pastir tada ostavlja sve ovce svoje dok ne pronađe tu jednu, stavi je na svoja ramena i ne vrati je ondje gdje pripada.

Zašto se ponekad dogodi da ovce odlutaju od Krista? Da odluče poslušati glas razbojnika i krenu za njim? Odgovor leži u tome da nam ne odgovara svaki put Kristov glas koji nije uvijek po našoj volji. Zna nekada biti oštar, ali je uvijek pun ljubavi, ljubavi koja želi nama dobro. Kradljivčev glas je uvijek umiljat i slatkorječiv, ali u njemu nema ljubavi, nego je on tu da ukrade, zakolje i pogubi. Svi smo se našli u takvoj situaciji da smo čuli oba takva glasa i da smo odlučili poslušati ovaj slatkorječivi, no što nam se dogodilo nakon toga? Zar nismo se na kraju osjećali prevareno, pokradeno, pa možda čak i pogubljeno? Na taj glas nas danas Isus poziva da obratimo pažnju, da se čuvamo svakoga tko ne dolazi „kroz vrata“ odnosno tko ne dolazi u naš život kroz Krista. Tu mislim prvenstveno na sve one razne proroke i poroke današnjega vremena koji nas žele odvući od Krista i sigurnosti njegove. Takvih je mnogo i nude nam razna instant „rješenja“ za naše probleme, ali zapravo kada malo bolje pogledamo oni su zapravo ti kradljivci koji nas odvode od Krista. On je taj koji će nas uvijek čekati i On je taj koji nam nudi život u izobilju, zato nemojmo Ga nikada napustiti nego uvijek slušajmo njegov glas.

Nedjelja dobrog pastira posebno je usmjerena i posvećena molitvi za duhovna zvanja. Molimo svi Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju (Mt 9, 38). Molimo ga za sve one koji trebaju stupiti u službu svećeništva, za sve ovogodišnje đakone, za sve one koji su još neodlučni u tome da se odazovu pozivu Božjem. Posebno molimo za sve svećenike i redovnike/ce koji su već odgovorili pozivu Božjem, da nikada ne odlutaju s puta kojim je Bog odredio i na kojih ih je pozvao. Molimo da nikada ne izgube uskrslog Krista iz vida i da uvijek vjerno i hrabro koračaju za njim.

Završit ću ovaj tekst molitvom za duhovna zvanja koju je izrekao papa sv. Ivan Pavao II.:

Oče dobri, u Kristu svome Sinu otkrivaš nam ljubav, grliš nas kao djecu i omogućuješ nam u tvojoj volji otkrivati crte našega pravog lica. Oče sveti, pozivaš nas da budemo sveti kao što si ti svet. Molimo te da nikada ne ponestane tvojoj Crkvi svetih službenika i apostola koji, riječju i sakramentima otvaraju put susreta s tobom. Oče milosrdni, daruj zbunjenom čovječanstvu muškarce i žene koji svjedočanstvom života preobraženog na sliku tvoga Sina radosno kroče sa svom drugom braćom i sestrama prema nebeskoj domovini. Oče naš, s glasom tvoga Duha Svetoga, i pouzdajući se u Marijin majčinski zagovor, žarko te zazivamo: pošalji svojoj Crkvi svećenika, hrabrih svjedoka tvoje bezgranične dobrote. Amen.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *