Ključ svetog Antuna

Iz propovijedi svetog Antuna :

“Onaj koji je ispunjen Duhom Svetim govori različitim jezicima. Različiti jezici jesu različita svjedočanstva za Krista, kao što su poniznost, siromaštvo, strpljivost, poslušnost. O njima govorimo kad ih drugima pokazujemo životom. Riječ je živa kad život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka progovore djela.”

Koliko puta se svi mi uhvatimo kako je naša vjera u raskoraku s našim životom? Jaki na riječima, a slabi na djelima. Brzi smo druge ukoriti, a spori uočiti svoje slabosti i propuste. Djela, a ne riječi, kaže današnji svetac. Danas se snažno stavlja naglasak na molitve u jezicima, neke izvanredne darove Duha Svetoga, viđenja, proročanstava, i da ne nabrajam u nedogled. Čak me ražalosti kad vidim da se dotični darovi koriste za vlastitu samopromociju.

Bez sumnje, potrebni su to darovi u Crkvi. No ponekad ih želimo iz sebičnih razloga. Sve su to DAROVI Duha Svetoga kojima se ne treba hvastati i smatrati se većim vjernikom, jer je sve dar Božji. Bog daje kome hoće, kako hoće i koliko hoće, kako nas uči Sveto Pismo. Vjerojatno gore na nebu, u Božjem skladištu darova i karizmi Duha Svetoga, stoji dar služenja  kao najslabije tražen na Zemlji, na sniženju i ne baš popularan u zadnje vrijeme.

Poniznost, siromaštvo, strpljivost, poslušnost – ovi darovi su najdominantniji kod svetog Antuna, ali nam to često promiče dok čitamo njegov životopis, jer se usmjerimo na izvanredne milosti, darove i situacije u njegovom životu. Većina njegovog života bila je poput našega, puna “dosadne” svakodnevice koju je svetac ispunio gorljivom ljubavlju prema Bogu i braći ljudima. Ponekad se pitam: po kojem je ključu taj svetac uspio sve to ostvariti u svojih 36 godina i tako postati najbrže beatificirani svetac u povijesti Crkve? I onda prekjučer čujem od jednog brata da je bolovao od prepatelarnog burzitisa, bolesti koljena koja se zadobije prekomjernim klečanjem. Tada mi je sve bilo jasno, potrošio je koljena molitvom i  služenjem.

Štoviše, i danas služi ljudima koji ponizno mole njegov zagovor da nađu ključeve i parking. Još nisam čuo da sveti Antun nije pronašao ključeve. Na nebu se nitko ne želi s njim igrati skrivača jer svakoga pronađe.  Molimo svetog Antuna da po njegovu zagovoru pronađemo put do Božjeg srca i srca naših bližnjih. Dragi prijatelji, ne morate izvoditi čudesa da bi bili dobri kršćani, čuda se događaju, no ona nisu mjerilo svetosti nego ljubav prema Bogu i prema bližnjima koje susrećemo svaki dan u svojoj “dosadnoj” svakodnevici.

Komentiraj