Jedino u Bogu čovjek može pronaći istinski mir i smiriti svoje srce. Reći ćete: a što je s tolikim mojim prijateljima koji ne vjeruju u Boga, odbijaju njegovu ljubav (a da možda nisu toga ni svjesni), a dobro im je, u životu im ide bolje nego meni, uživaju mir. No kakav je to mir? Kad čovjek ne živi po savjesti, odbija Božju ljubav, to u njemu nužno izaziva nemir i on to ne može smiriti osim svjetovnim stvarima – hranom, pićem, seksom, drogom, znanjem, itd. Tako se time redovito puni da se umiri, budući da mu je savjest nemirna jer ne živi kako Bog od njega zahtijeva. Stoga, uklonite od onih koji uživaju tzv. mir bez Boga njihove poroke i vidjet ćete kako će postati nemirni jer se lažno smiruju u porocima, jer je nemoguće biti u istinskom miru a ne živjeti po savjesti.
Onaj koji bez poroka, bez navezanosti, ostane u miru, taj uživa istinski mir, taj je u svoje srce pustio Boga, mir koji On daruje: “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši” (Iv 14,27). Mir proizlazi kao jedan od plodova Duha Svetoga (usp. Gal 5,22). Još davno prije shvatio je ovo i sveti Augustin: “Jer si nas stvorio za sebe, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi”.
Kada Krist nekoga dotakne, kada se taj otvara poticajima Duha Svetoga, tada se u njemu nastanjuje mir kao plod Duha Svetoga, tada to izaziva one oko njega jer vide Duha Svetoga koji se razlikuje od duha svijeta, vide nešto drugačije, vide ono za čim teže (a da možda ni ne znaju). Tada će biti zapitan od drugoga, posvjedočiti o trenutku kada je Bog zahvatio u život. Tko će poreći moje iskustvo živoga Krista? To je događaj koji se dogodio, koji svjedoči sam za sebe: “I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina” (1 Iv 5,6) ili kod svetog Pavla: “Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja” (Rim 8,16).
“I ja kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj” (1 Kor 2,1-5).
