XXXI. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ’Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ’Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«

Mt 23, 1-12

U današnjem evanđeoskom odlomku Isus je kritičan prema farizejima i iznenađujuće tvrdim riječima izriče osudu nad njima, a sam Matej u svom evanđelju je prema njima kritičniji nego ostala tri evanđelista. Farizeji su bili ljudi koji su redovito molili i koji su bili u potpunosti vjerni učenju židovske vjere. Ipak, u evanđeljima čitamo da se Isus aktivno suprotstavljao njihovu učenju i njihovu propovijedanju. Nije nam ih žao i rekli bismo da su zaslužili osudu.

Lako je primijetiti licemjerje kod drugih. Kada aktualiziramo današnje evanđelje vidimo da Isusova kritika vrijedi i za nas danas. U svakom od nas živi neki ‘mali farizej’. No, nemojmo ga se uplašiti, već se radije suočimo s njim i primijenimo na njega Isusove riječi. Zapitajmo se što zapravo pokreće moje djelovanje, napose ono karitativno? Zna li moja ljevica što radi desnica? Kako ja postupam? Sjetimo se da jedino mogu i trebam promijeniti sebe. Ne treba mnogo iskrenosti kako bismo prepoznali farizeja u nama samima. Naš odnos prema drugima, prema Bogu i prema sebi često je proturječan, dvoličan. Papa Franjo nam nudi mali vodič u tom procesu osobnog „razlučivanja“:  „Kada se odgovorna i pažljiva osoba, koja ne stavlja svoje osobne želje ispred općeg dobra Crkve, susretne s pastirom sposobnim prihvatiti ozbiljnost slučaja ispred sebe, ne postoji rizik da pojedinačno razlučivanje može voditi ljude mišljenju da se Crkva ponaša dvolično.“

Današnje nedjeljno evanđelje ne završava osudom farizeja, zapravo se nastavlja s Isusovim ohrabrenjem upućenim svojim učenicima, a to govori i nama danas. Isus nas poziva da se ne veličamo. Mi bismo to preveli da se ne razmećemo, da se ne pravimo važni jer smo Njegovi učenici. To ionako nije naša zasluga. Taj Božji poziv, da budemo kršćani, besplatno smo primili. Molimo Gospodina da živimo u istini, molimo za poniznost a ne za sigurnost, i molimo ga da nam do znanja, kada smo posljednji, možemo mu dopustiti da nas uzvisi.

 


Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *