XXXII. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«

Mt 25,1-13

Današnji evanđeoski tekst donosi nam Isusovu prispodobu o deset djevica. I kaže Isus, pet je bilo mudrih, a pet ludih. One predstavljaju kršćane, sve nas koji iščekujemo dolazak Gospodinov, a on je predstavljen kao zaručnik ovih djevica. Prispodoba nam dalje želi ukazati na to da su sve ove mudre djevice sa sobom ponijele ulje za svjetiljke i zbog toga su bile mudre, a sve lude su ostavile negdje ulje, zaboravile su ga ponijeti sa sobom.

Što bi bilo to ulje? Ulje je, kažu stari oci Crkve, simbol Duha Svetoga, posvetne milosti Duha, milost koju primamo kao djeca Božja. Ulje je djevicama dano. Jedne su ga čuvale i nosile sa sobom, a druge su ga ostavile, zaboravile su na njega. Lude djevice slika su kršćana koji odbacuju ili ne mare za milost pa su zbog brige za zemaljsko izgubili nebesko. Mudri kršćani čuvaju se grijeha kako ne bi izgubili dar milosti Božje koji nije ništa drugo nego sposobnost da žive u Božjoj prisutnosti koju im grijeh i pretjerana opčinjenost zemaljskim oduzimaju. Ulje također može značiti dobra djela, praštanje, čistoća – sve ono čime čuvamo svoj odnos s Bogom i bližnjima.

Kad je došao čas, lude su zamolile mudre da dobiju nešto ulja od njih. Ali svatko milost Božju dobiva za sebe, naša dobra djela uvijek ostaju naša, a tako i zla. Pošalju ih stoga mudre prodavačima da kupe ulja, ali kad su se vratile već je bilo kasno. Zaručnik je zatvorio svadbenu dvoranu, a kad su ga dozivale nije ih prepoznao (tko zna, možda nisu uspjele nabaviti ulja, bila je ponoć, trgovci spavaju, a svijetom vlada noć).

Djevice su zaspale čekajući zaručnika koji kasni. I mi ćemo zaspati u očekivanju zaručnika. Svi ćemo u svoje vrijeme umrijeti, neki će možda dočekati Gospodina i živi. Ali kad nas ponovno probudi, više nećemo moći nabaviti ulja na vrijeme jer je vrijeme čuvanja i skupljanja ulja prošlo. A kako kaže Pavao u drugom čitanju, oni koji su živi, neće preteći one koji su usnuli. Svi će tada zajedno biti podignuti u Gospodinov dom. Međutim ne znamo kada će to biti, zato treba biti spreman. Potrebno je tražiti mudrost Božju koja će nas sigurno uputiti da se ne udaljimo od Boga i da u pripravnosti dočekamo njegov dolazak. Zašto? Ta sam će nam Gospodin reći da nas ne poznaje.


Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *