“Ti slavo Jeruzalema!”- spomendan prikazanja Blažene Djevice Marije

Na današnji dan Crkva slavi prikazanje B.D.M u hramu. Ovaj blagdan uspostavljen je na dan posvete crkve Svete Marije Nove, koju je godine 543. dao izgraditi bizantski car Justinijan I., podignute nedaleko Jeruzalemskog hrama. O važnosti te crkve govore njezine dimenzije gdje bi sa svojih 100 metara dužini i 52 metra širine dvostruko nadmašila veličinu Jeruzalemskog hrama. Crkva Nova (lat. Nea Ekklesia i grč. Νέα Ἐκκλησία) kako su je jednostavno zvali, prvi put je srušena 614. godine pod najezdom Perzijanaca i drugi put potresom godine 746., nakon čega više nikada nije u potpunosti obnovljena, te kasnijim osvajanjima, razaranjima i pregradnjama Jeruzalema, joj se gubi svaki trag.

Ovaj blagdan ima ekumensku vrijednost, jer zajedno s istočnim kršćanima na isti dan slavimo onu ”posvetu” kojom se Sveta Djevica Marija od djetinjstva posvetila Bogu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjana u svome bezgrešnom začeću. Ovaj spomendan možemo tako reći usko je vezan i uz svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, koju slavimo sljedeći mjesec, tako te možemo reći da je ovo kao jedna priprava za taj veliki blagdan kojim slavimo dogmu, istinu da je Marija začeta bez ljage grijeha istočnoga. Te nas riječi mogu podsjetiti na svečani himan iz franjevačke tradicije koji pjevamo na tu svetkovinu- „Sva si lijepa o Marijo, i ljage grijeha istočnoga nema na tebi, ti slavo Jeruzalema, ti radosti Izraela.“. Upravo ovaj himan, koji Mariju naziva i slavom Jeruzalema, franjevci kustodije Svete zemlje pjevali su stoljećima u Jeruzalemu hodočasteći od spilje Marijina rođenja u crkvi sv. Ane u Jeruzalemu, sjeverno od hramske gore, pa sve do crkve Marijinog groba u dolini potoka Cedrona nedaleko Getsemanskog vrta. Tradicija upravo Mariju ubraja u pleme Judino iz roda Davidova, o kojem su proroci pisali da ima biti rođen Mesija. Marija je tako bila Jeruzalemka.

Mnoge su kršćanske pisce prvih stoljeća zaokupile misli o Mariji i njezinome životu, tako su nastajali mnogi apokrifi – spisi dvojbene autentičnosti, koje Crkva ne drži od Boga nadahnutima, ali nam mogu otkriti mnogo o Marijinom životu. Upravo jedan takav apokrif opisuje događaj koji danas slavimo. On govori o tome događaju kao o velikoj svečanosti. Mariju roditelji Joakim i Ana dovode u hram dok su joj bile tri godine, a pritom su je pratile brojne djevojčice sa zapaljenim bakljama. Svečanosti su prisustvovali hramski svećenici, ali i sami anđeli koji su pjesmom veličali događaj. Nakon svečanosti Marija je ostala u hramu, i to u samoj svetinji nad svetinjama gdje se pripremala postati Bogomajkom.

Ovo naravno su pobožna razmišljanja, s vjerojatno ne previše povijesnih utemeljenja, ali nam ipak otkrivaju smisao današnjeg spomendana, a to je da je Marija, milosti puna, bila od Boga određena za čast Bogoroditeljice, čast koja nadilazi i same anđele. O tome, možemo reći, prorok Zaharija u današnjem prvome čitanju kao da prorokuje: „Kliči i raduj se, Kćeri sionska, jer evo dolazim usred tebe prebivat… Tiho, ljudi svi, pred Gospodinom, jer evo on ustaje iz svetog Prebivališta svojega!“ (Zah 2, 14,17). Marija je uistinu i postala Prebivalište Gospodnje, nosila je Gospodinovo Tijelo u svojoj utrobi, ali više od toga nosila je njegov nauk, njegove riječi sve do kraja svojega života. „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.“ (Lk 2,19)

No govoreći o Mariji kao Isusovoj Majci, mogu nas na prvu zaprepastiti Isusove riječi iz odlomka današnjeg evanđelja: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« I pruži ruku prema učenicima: »Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.« (Mt 12, 48-50). Nije se time Isus odrekao Marije kao Majke, već je njezino majčinstvo postavio kao primjer o čemu nam svjedoči i sam sveti Augustin u čitanju iz današnjeg časoslova: „Zar onda nije Djevica Marija, koja vjerom povjerova i vjerom zače, izvršila Očevu volju – ona koje je odabrana da nam među ljudima rodi spasenje i koju je Krist stvorio prije nego je on njoj bio stvoren? Dakako, učinila je, izvršila Očevu volju sveta Marija i zato je za nju više što je bila Kristova učenica nego što mu je bila majka. Marija je bila zato blažena jer je u krilu nosila i prije nego što je rodila učitelja.“

Time nam Isus uistinu daje Mariju za primjer, kako primiti njega, jer svaki koji prima Njega, Riječ Božju, postaje mu brat i sestra i majka. To je ono zajedništvo vjernika, Crkva kao tijelo Kristovo u kojem svi bivamo jedna Božja obitelj. „Marija je sveta, Marija je blažena“, reći će dalje sveti Augusti, „ali Crkva je nešto bolje od Djevice Marije. Zašto? Jer Marija je dio Crkve: sveti ud, odličan ud, ud koji nadvisuje, ali ipak od cijeloga tijela ud. Ako je od cijeloga tijela, onda je tijelo nešto više od uda. Gospodin je Glava, a cijeli Krist glava i tijelo. Što to velim? Imamo božansku glavu; Boga imamo kao glavu.“ Neka zato i današnji spomen prikazanja Marijina u hramu, bude naša priprava za primanje Riječi Božje i Tijela Kristova, čime s Kristom postajemo jedno Tijelo. U tome neka nam uvijek zagovor i pomoć bude slavna Jeruzalemka, Blažena Djevica Marija. Amen!

fra Filip Đurđević, vicemagistarDanas na spomendan prikazanja Blažene Djevice u hramu, poslušajte stari himan koji Mariju naziva ”slavom Jeruzalema”.


Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *