I. nedjelja došašća

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«

Mk 13, 33-37

„Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.“

Pouka današnjih čitanja može se sažeti u dvije usko povezane riječi: bdjenje i iščekivanje. Vjerujem da svi znamo vrlo dobro što to znati iščekivati nešto. Kakvi smo zapravo kada nešto iščekujemo? Nestrpljivi, pomakli bi kazaljke na satu, a da možemo i samo vrijeme ubrzali da dođe onaj trenutak u kojem iščekujemo bilo što: neku osobu, neki događaj, plaću, povišicu, koncert, film, seriju, pošiljku, poklone za sv. Nikolu, Božić, Uskrs ili rođendan.

Podsjetivši se barem malo tog osjećaja pri iščekivanju, te nestrpljivosti i uzbuđenja, spoznajmo kako je i ovo vrijeme adventa- došašća, jest vrijeme jednog dvojakog iščekivanja. Iščekivanje i priprava za svetkovinu Isusova rođenja Božić, kao sjećanje na Isusov prvi dolazak na ovaj svijet; ali tu je i iščekivanje za njegov drugi, slavni dolazak, koji neće biti tako neprimjetan i koji bi nas mogao iznenaditi. Zato danas u čujemo i Kristov: „Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.“ Ovo upozorenje, ovaj ”Pazite!”, možemo proširiti: Pazite, kršćani, pazite djeco, odrasli, da sve prolazne i zemaljske stvari koje smo naveli, (osobe, poklone, stvari…) ne iščekujete više od samoga Krista! Zato bi naše prvo iščekivanje, naša prva nestrpljivost trebala biti vezana uz događaj Isusova drugog dolaska. Zato su prve zajednice kršćana znale pjevati: ”Maranatha! = Dođi Gospodine!”. Zato je i prorok Izaija tako snažnim riječima zavapio: „O da razdreš nebesa i siđeš!“ Zato i Isus upozorava: „Bdijte, jer ne znate kad će se domaćin vratiti!“ “Bdijte!” To je Isusov poziv u današnjem Evanđelju. Upućuje ga ne samo svojim učenicima, već svima: “Bdijte!” (Mt 13, 37).

Papa emeritus Benedikt XVI. će reći da je to spasonosni poziv koji nas podsjeća da život nema samo zemaljsku dimenziju, već je usmjeren prema “onostranosti”, poput biljčice koja niče iz zemlje i otvara se prema nebu. Biljčica obdarena sposobnošću razmišljanja – čovjek – urešena slobodom i odgovornošću, zbog čega će svaki od nas biti pozvan podnijeti račun o tome kako je živio, kako je koristio vlastite sposobnosti: je li ih zadržavao za sebe ili ih je  koristio također za dobro braće. Ono što je još neobično lijepo u današnjim čitanjima jesu riječi proroka Izaije, koji je u pravom smislu riječi prorok došašća. Prepoznajući svoju grešnost i grijehe svoga naroda, on moli ovako: „Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih.“ Kako lijepa misao! Znamo kako lončar radi razne posude. Prvo stavi neuglednu glinu na lončarsko kolo koje se brzo okreće, zatim ju laganim pritiscima dlanova i prstiju, polagano oblikuje i iz bezlične mase, uzdižući je prema gore, tako te glina zadobiva prekrasne oblike. Pritom, uvijek postoji i onaj višak materijala koje pomalo odstranjuje kako bi posuda dobila onaj elegantni izgled i kako bi služila svrsi. Cijelo vrijeme lončar dodaje malo vode koja pomaže u oblikovanju. Ova predivna slika, koju koristi prorok Izaija nam dočarava što Bog radi s nama, ako mu se predamo. On nas oblikuje, uzdiže svojom rukom, vlaži nas suzama, odstranjuje ono što nije potrebno, stvara nas svakog posebnog, svakog s različitom svrhom, a opet svakog od iste gline, i na svakog koji se dade oblikovati tako je ponosan! To treba biti ovo naše došašće. Dopustiti Bogu da te oblikuje, priznati da smo djelo njegovih ruku i da se njemu trebamo vratiti!

Zato dragi brate, draga sestro, ne dopusti da se priprava za Božić iscrpi u spremanju kuće, ukrašavanju, kupovanju poklona ili pravljenju kolača, neka adventska iščekivanje prvenstveno bude priprema i ukrašavanje naše duše, spremnost, budnost i otvorenost onoj promjeni koju nam samo Bog može dati oblikujući nas svojom riječju, svojim tijelom. Tako ćemo biti budni i pripravni i za drugi Kristov dolazak. No ne zaboravimo da je on već s nama, u euharistijsko slavlju, u molitvi zajednice, ali u svima koji su potrebni naše bratske ljubavi. „Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!“

fra Filip Đurđević, vicemagistar


Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *