III. korizmena nedjelja

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Iv 2, 13-25

Nakon prošle nedjelje u kojoj smo slušali o preobraženju Gospodnjem, danas slušamo o Isusovu „čišćenju Hrama“. Kada zamišljamo Isusa, ova slika u kojoj on prevrće stolove, bičem tjera stoku, prosipa novac, može nam biti pomalo čudna i odbojna jer to nije onaj miroljubivi Isus na kojeg smo navikli nego je to potpuno druga osoba. No jesmo li se prevarili? Je li moguće da je to upavo ista osoba?

Već samim time što se ova zgoda nalazi u evanđelju nam je kriterij vjerodostojnosti da je Isus upravo takav, miroljubiv, ali ponekad i srdit. Srdžba ne mora uvijek biti loša, jer pravedna srdžba može donijeti velike pobjede nad nepravdom, može spasiti potlačenog. Tako će sv. Pavao napisati: „Srdite se, ali ne griješite!“ (Ef 4,26). No vratimo se mi konkretnoj situaciji u Hramu. Isus nije istjerao ljude koji su došli prinijeti žrtvu nego on koji su prodavali životinje za žrtvu. Razlog tome možemo pronaći u tome što su se ti ljudi pokušavali obogatiti na račun onih koji dolaze prinjeti žrtvu te tako zaboravljaju na svetost mjesta na kojem se nalaze. Vidimo da je Isusova srdžba u ovome slučaju opravdana i da je to slika Boga koji je milosrdan, kojemu je stalo do onih najmanjih te mu je stalo do svetosti mjesta, do Hrama.

Krist ne odbacuje Hram nego vidimo da ga smatra kućom Očevom, a to je danas ono što jest svaka crkva.
Iz svega ovoga možemo vidjeti da naše slike o Bogu mogu biti krive jer smo često bombardirani sa različitim new age slikama Boga koje su često puta samo poluistinite te stoga sliku o Bogu treba graditi kroz odnos sa riječju Božjom (Biblija), liturgija (sv. Misa) te osobnu molitvu. Tek kada to uskladimo moći ćemo početi dostojno živjeti svoju vjeru i  graditi ispravan odnos s Bogom. Zaključio bih ovo kratko razmatranje riječima današnjeg evanđelja: „No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.“ (Iv 2,24-25) Nije potrebno da glumimo mi Isusu kakvi smo mi jer on to već ionako zna, potrebno je da mi svoj život suobličujemo što više njemu, a tome upravo služi korizma.


Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *