Posljednje Isusove riječi s križa [3/7]: Zaista kažem ti: danas ćeš biti sa mnom u raju!

Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: “Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!” A drugi ovoga prekoravaše: “Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.” Onda reče: “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.” A on će mu: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” (Lk 23,39-43)

U trenucima kada je Isus gol i krvav pribijen na križ, jedan od razbojnika, koji je u istom položaju, a svjestan svojih krivnja, obraća se Isusu s vjerom da ovo što sada svi gledaju nije kraj. Uvjeren da pravednik Isus nije samo običan pravednik, nego nešto više, moli ga da ga se sjeti kada napokon stigne u svoje kraljevstvo. On u tome trenutku razumije da Isusovo kraljevstvo ne može biti ovdje, ne na ovakav način, u ovakvim odnosima među ljudima, sa ovakvim nepravednim zakonima.

To je vjera. U trenucima kada je Isus gol i krvav pribijen na križ, zanemariti što oči vide, oglušiti na ono što uši čuju, otupiti na ono u što nas razum uvjerava. Jer gdje je bio razum kada su Isusa pravedna nepravedno osudili – zar je zaboravio što su oči gledale, uši slušale? Naše biće dopire do nečega što naš razum ne razumije i što osjeti ne mogu dokučiti, a razbojniku je, ogoljenu i suočenu s vlastitom nemoći i bijedom preostalo jedino to. Vjerovati. Napustiti sve svoje ljudske moći, pa i osjete i razum, i prepustiti se drugome. I vjerovati da ga Drugi, Onaj koji je zbiljski sugovornik, neće iznevjeriti.

A Isusove riječi su obećanje da će još danas biti s njime. I to u raju. Ne sutra, ne poslije. Danas. Čitavo je more grijeha u trenu bilo osušeno, a jedno je ljudsko biće čulo najutješnije riječi u čitavoj ljudskoj povijesti, riječi koje nitko na takav način nije mogao čuti: Danas ćeš biti sa mnom u raju! Gdje je raj, kakav je raj – kako će to biti? Ako se našemu razumu i otkrije, osjetima dadne i nazrijeti, zar je važno? Svejedno bismo kralja pravednoga, obučena u siromaha dali razapeti i ničega se ne bismo sjećali u trenucima kada je Isus gol i krvav pribijen na križ.


Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *