Posljednje Isusove riječi s križa [6/7]: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Ove su riječi označile vjerojatno najskandalozniju činjenicu u povijesti čovječanstva. Bog, koji je nepromjenjiv, netrpljiv, svemoćan i neranjiv je umro. One su otkad su izrečene bile kamen spoticanja Židovima, Grcima, ali i brojnim tražiteljima istinske vjere. Te se riječi ne mogu objasniti, one traže vjeru. Isus se vratio Ocu. Vratio mu je svoj duh, ali uskoro će i tjelesno uzaći na nebo. Što te riječi znače za nas?

Nekada se čini da je lako voljeti. Svaki je čovjek dobio svoju dušu u trenutku začeća. Svaka duša je Božja. Čovjek se cijeli život oblikuje i postaje. U susretu s drugim čovjekom, lako je voljeti sve ono što je na njemu lijepo i privlačno. Lako je voljeti ako je ljubav uzvraćena. Lako je spojiti dvije savršene duše, ali gotovo nikada nije tako. Istinska je ljubav ova koju je pokazao Isus. Svoju dušu napuniti ljubavlju i tu ljubav dijeliti s drugima, bezuvjetno. Voljeti u riziku da će ljubav biti neuzvraćena, ponižena i prezrena. Takva duša koja je izmučena neljubavlju, koja je prezrena i odbačena i to samo zbog toga što je ljubila, takva je duša dostojna Boga nazvati svojim Ocem i otići u Očeve ruke. Samo čovjek koji želi ljubiti kao Isus, želi  predati svoju dušu u Božje ruke. Svaka druga ljubav, koja je posesivna, koja traži obostranost, koja traži ljepotu, dobrotu i poštovanje, nije istinska i čista ljubav te je uvijek treba usavršavati da bi mogla jednog dana biti predana u Očeve ruke.

Kad se stvari postave ovako, čini se da su neaktualne i daleke, za početak treba željeti voljeti, već je to velik korak. Kad se zavoli, treba uvijek pročišćavati ljubav, oslobađajući je od svih navezanosti, a tek kad postane oslobođena, tek kad dosegne ideal, postat će prava ljubav. Tek takva duša puna ljubavi koja mora i trpjeti zbog svoje ljubavi slobodno će otići Ocu u ruke.


Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *