Posljednje Isusove riječi s križa [7/7]: Dovršeno je!

Iako je Bog htio stvoriti čovjeka na sliku i priliku svoga vječnog Sina i stavio ga u pripremljeni vrt da bude jednak toj slici, na zemlji je na tajanstven način izbila pobuna Luciferova, i Božja slika u čovjeku bi izbrisana i uništena. Unatoč tome, božansko milosrđe nije nestalo te je nebeski Otac htio vratiti čovjeka u stanje njegove prijašnje slave. To je učinio poslavši na zemlju svoga božanskog Sina, prema kojem je čovjek i stvoren, kako bi stvorovi vidjeli kakvi bi prema Božjoj želji i volji trebali biti. Znak poraza pretvoren je u znak pobjede. Prema božanskom poretku otkupljenja ona tri činitelja koja su dovela do našega pada, sada izvršavaju i djelo našega spasenja. Umjesto neposlušnog čovjeka Adama došao je poslušan čovjek Krist, na mjesto ohole žene Eve stala je ponizna Djevica Marija, a mjesto drveta u vrtu bilo je drvo križa.

Otkupljenje je bilo dovršeno; mi smo bili kupljeni i plaćeni. Zadobiveni smo u bitci koja se nije odlučila s nekoliko kamenčića kao ona u kojoj je David ubio Golijata, već s pet rana – strašnih biljega na rukama, nogama i boku. U toj bitci nije se borilo oružjem koje uništava, nego tekućom krvlju, a pobijedio je On koji je neprijatelja potukao. Bitka je dovršena; u posljednja tri sata On je izvršio djelo svoga Oca.

Njegovo djelo je dovršeno, i samo Bog je onda mogao izreći: Dovršeno je! Kako je s našim djelom? Mi to ipak ne možemo reći. Naime, dovršeno je djelo kojem je čovjeku stečen božanski život, ali nije dovršeno razdavanje toga života. On je napunio spremnicu sakramentalnog života, ali posao utjecanja tog života u naše duše još nije obavljen. On je položio kamen temeljac, ali mi moramo nadograđivati. On stoji pred vratima i kuca, ali kvaka je iznutra; samo mi možemo stisnuti tu kvaku. On je konsekrirao (posvetio) kruh i vino, a mi se moramo pričestiti. A hoće li naše djelo biti dovršeno, ovisi o tome u kojoj ćemo mjeri živjeti Njegovim životom. Njegov Veliki petak i Njegova muka nama ništa ne koriste ako ne uzmemo Njegov Križ i ne idemo za Njim. Najveća zapreka koja nas zadržava od ispunjenja te zadaće jest grijeh. Dok god ima grijeha na ovome svijetu, Krist će ponovno biti raspinjan u našim srcima.

Jednom preda mnom stajaše trnjem ovjenčan Čovječji sin.

“Zar još nije, Gospodine, spasenja svijeta dovršen čin?” Zapitah.

A On me blago pogleda: “Zar nije ti znana istina ta

da svaki grijeh je bič okrutan  i svako srce Kalvarija?”

(Rachel Annand Taylor)

Gospodine, po svom apostolu Pavlu poručio si da Tvoji sljedbenici trebaju raspinjati svoje tijelo i požude. Moje će djelo biti dovršeno kada budem umjesto Tebe visio na križu, jer ako u mome životu nema Velikog petka ne može mi svanuti ni Uskrs. Ako mi nikada na glavu ne bude nabijena trnova kruna, ni moje tijelo neće biti proslavljeno. Ako ne bude borbe, neće biti ni pobjede. Ako ne budem žedan, neće mi biti pruženo ni nebesko osvježenje. Ako za mene ne bude križa, neće biti ni praznoga groba. Isuse, nauči me izvršiti tu zadaću jer je potrebno da ljudska djeca trpe prije nego uđu u svoju slavu.

*sastavljeno prema: Fulton J. Sheen, Sedam posljednjih riječi; Poruka s križa


Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *