III. vazmena nedjelja

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.« Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«

Lk 24,35-48

Današnje evanđelje po Luki donosi nam događaj nakon što se Isus ukazao dvojici učenika na putu u Emaus. Oni su se vratili natrag u zajednici i pripovjedili sve što im se dogodilo. Isus im se očitovao u lomljenju kruha i u tom činu oni prepoznaju Uskrsloga.

Dok oni tako pripovjedaju i još sabiru dojmove svega što se dogodilo eto Isusa između njih. Naravno da je reakcija takva da su prestrašeni jer onaj za koga su smatrali da je mrtav, te su ga sreli dalje od Jeruzalema, sada se pojavljuje posred njih i kaže im „Mir vama!“. Isus pokazuje da on jest uistinu onaj isti koji je umro na križu, pokazuje im ruke i noge te traži nešto za jelo. No njegovo tijelo nije u potpunosti isto, njegovo tijelo nije više ograničeno na materijalne prepreke, jer kao što čitamo on može iščeznuti učenicima, ali isto tako pojaviti se posred njih. To je odlika uskrsnuća, proslavljena Kristova tijela.

No što konkretno ovaj odlomak iz današnjeg evanđelja znači za nas koji ga danas slušamo? Krist svojim učenicima daje obećanje, koje je zapravo Duh Sveti koji će ih uvoditi u svu istinu. Taj isti Duh Sveti će ih voditi da budu svjedoci među svim narodima te navješćuju Kristovu smrt i uskrsnuće za obraćenje naroda. Sve je to lijepo, i to je korisno znati, ali ako to nema odjeka u našem životu onda uzalud slušamo. Poruka ovog današnjeg evanđelja jest upravo to, da smo mi također Isusovi svjedoci, mi moramo svjedočiti za njega da je on uskrsnuo. Mi moramo navješćivati evanđelje svim narodima. To poslanje smo dobili onoga dana kada smo kršteni. Toga tada nismo bili svjesni, ali punina našeg kršćanstva i našeg poslanja dogodila se na krizmi ili ti sv. Potvrdi kada smo mi potvrdili Bogu da ćemo biti njegovi svjedoci. Možda toga nismo u tom trenutku svjesni, ali ako pogledamo malo unatrag itekako toga moramo postati svjesni. Nije nužno da mi moramo ići kao sv. Pavao po svim kontinentima naviještati Evanđelje, niti se na naše riječi moraju obraćati narodi (ako netko ima tako poslanje Bogu hvala). Naše poslanje se sastoji većinom od svjedočanstva našega života u konkretnoj zajednici gdje se nalazimo (obitelj, škola, faks, posao, prijatelji). Takvo svjedočanstvo najprije moramo potvrditi svojim djelima, da bi kasnije mogli priječi na riječi. Sve što mi radimo je odsjaj onoga što mi vjerujemo. Ne možemo reći u da smo u potpunosti prihvatili Krista i da živimo svoju vjeru, ako naša djela nisu u skladu s riječima. Svjedok Radosne vijesti, nužno podrazumijeva osobu koja je duboko utemeljena na vjeri u Isusa Krista koji je živi Bog. Stoga moramo najprije sebe ispitati u koga mi to vjerujemo i kako vjerujemo. Jer bez te spoznaje i iskustva živoga Boga mi ne možemo biti radosni navjestitelji. Biti ćemo nekakvi navjestitelji, ali ne onakvi kakvima nas Bog želi.

Stoga, Vama i sebi danas želim da se zapitamo u koga mi to vjerujemo? U Boga koji je živi i uskrsli ili u nekoga gurua koji je živio i djelovao prije 2000. godina? Zapitajmo se kako se naša vjera očituje u našoj svakodnevici? Slave li ljudi Oca nebeskoga zbog mojih dobrih djela (Mt 5,16)? Kako ja svjedočim radost uskrsnuća?

Neka nas ova kratka pitanja potaknu na razmišljanje o tome kakva je moja vjera i kako se ona očituje. Ako se možda pokaže da nisam dobar svjedok ne treba se žalostiti, nego upravo suprotno, raduj se jer ti je Gospodin dao priliku da se promijeniš i daš svjedočanstvo za njega. Kao i učenici sa puta u Emaus moramo se vratiti u našu zajednicu i očitovati našu radost zbog susreta sa Uskrslim. Taj susret nas mora promjeniti, a tako promijenjeni vratimo se u svakodnevnicu i svjedočimo radost susreta s Uskrslim, najprije životom, ako je potrebno i riječima.


Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *