IV. vazmena nedjelja

»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«

Iv 10, 11-18

Današnja misna čitanja tvore jednu zajedničku cjelinu. Kao da postoji jedan dijalog, jedna povezanost između svih čitanja u kojoj u uvodu stoji pitanje: „Po kome je on spašen?“ Petar odmah daje i odgovor. Spašen je po onome tko je Odbačeni kamen. Ipak, taj odgovor i dalje nije potpuno jasan. Dodatno ga objašnjava psalam koji govori da je taj odbačeni kamen upravo onaj koji će nastupiti u ime Gospodnje. Na taj je način uspostavljen odnos između Oca i Sina. Već je nakon ovoga vidljivo da je Isus onaj kojega je Bog poslao, ljudi odbacili, a po njemu se spašavamo. Drugo čitanje uspostavlja odnos između ljudi i Boga. Bog je toliku čast dao ljudima da se možemo zvati njegovom djecom. Tako je uspostavljen odnos između Oca i ljudi. Naravno, Isus je onaj koji je omogućio da se možemo zvati djeca Božja. Posljednji odnos koji je preostao jest vrhunac dijaloga između ovih čitanja. Isus je započeo svoj javni nastup, ali ljudima još nije bilo potpuno jasno tko je on. Zato Isus sam sebe objavljuje. On je Pastir i to dobri pastir. Već sada najavljuje da će morati umrijeti i da će ga njegove ovce odbaciti, ali da on to radi svjesno i dobrovoljno. Isus je naš pastir. Mi smo Očevi sinovi. Što to može značiti u konkretnom smislu za nas?

Često su Isus i vjera tek posljednje rješenje za kojim posežemo. Nekada kao da je naša vjera tek kamen koji smo odbacili za slučaj ako nijedan drugi plan ne pomogne. Nekada vjera u našem životu nije stvarnost koju živimo svakoga trenutka, nego tek posljednja opcija. Sjetimo se da nam je Bog otac. I kad nam je lako i kad nam je teško. Usudimo se Boga staviti na prvo mjesto u svome životu.

Druga je dimenzija naš odnos s bližnjima. Nekada smo tako laki na riječima i djelima. Volimo biti u pravu, volimo da je naša zadnja, ne toleriramo slabost bližnjih, volimo pokazati zube. Kao da zaboravljamo da smo djeca Božja. Da smo mi djeca Božja, ali i da su naši bližnji djeca Božja. Koliko je samo to dostojanstvo koje nam je Bog dao. Nemojmo se boriti protiv tog dostojanstva.

Bože, dopusti nam da budemo ovce u tvom ovčinjaku      
daj da te slušamo kao ovce   
kad nam je teško da tražimo tvoju ruku      
kad nam je lijepo da se ne odvajamo od svoga stada         
daj da budemo topli i nježni prema drugim ovcama                      
neka naša vuna ugrije mnoge duše! 
Bože, daj da budemo ovce u tvom ovčinjaku!


Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *