XXIV. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.«

Mk 8, 27-35

Crkva danas pred nas stavlja svima dobro poznat odlomak susret Isusa s dvanaestoricom, napose, susreta Isusa s Petrom. Nećemo gledati ostale učenike, niti ćemo gledati Isusa, nego pogledajmo Petra, i to tako da se mi stavimo u njegovu ulogu. S Isusom je to teško, jer čuli smo što kaže Petar: “Ti si Pomazanik-Krist“.

Nemojte gledati Isusa dok ih pita tko sam ja, nego gledajte što Petar govori. Isus pita jako teško pitanje, pitanje koje je duhovno i samim time nadilazi čovjeka, tj. nadilazi njegove sposobnosti gledajući ga samo tjelesno. Tjelesno ne može odgovoriti duhovno, dakle potrebna je pomoć, potrebno je nadahnuće.

„Petar prihvati i reče“. Što je prihvatio? Prihvatio je ono duhovno, ono što nije od njega je sada postalo dio njega. Ova istina koju je izrekao mu je darovana, ova istina mu je darovana potpuno besplatno, on ju samo treba prihvatiti i postaje dio njega. Dakle ono što nam Bog daje kao besplatni dar, ima mogućnost da postane dio nas, da nas oblikuje, izgrađuje i posvećuje. Nije li to prekrasno, da Bog tako blago djeluje, da nam doslovno daje mrvice jer zna da smo dojenčad? Ovo je jedna naša strana, strana koja prihvaća ono što dolazi od Boga i tome se predaje. Ovdje se možemo poistovjetiti s Petrom.

Sada pogledajmo drugi dio današnjega evanđelja. „Petar ga uze u stranu i poče odvraćati“. Što se sada događa? Možete li se sada poistovjetiti s Petrom. Da vam Isus kaže „nosi se od mene“? Što ovo znači? Znači da je Petar čovjek, da razmišlja kao čovjek, djeluje kao čovjek, kao svatko od nas. Mi nismo Bog ili anđeli, nego ljudi koji smo rastrgani na sve strane. Jedan čas želimo ovo, drugi ono. Tako i Petar. Naravno da Petar ili mi nismo sotone kada razmišljamo ljudski, nije to doslovni govor, nego usporedni govor. Ako odbijam Božje onda rastem u grijehu i u onome što dolazi od svijeta a na kraju vodi k sotoni, to je grijeh koji je tihi ubojica.

Ovo su naše dvije strane – s jedne strane biramo Božje a s druge ono što se protivi Bogu i tako se vrtimo u krug. Što Petar čini da izađe iz toga kruga? Malo po malo uzima one mrvice s Boga, prima nadahnuća, prima ono božansko i pušta da ga mijenja. Više se otvara Bogu da ga mijenja s mrvicama, tako da se uspijeva oduprijeti onome što odvaja od Boga. Tako i mi. Stanimo pred Isusa svaki dan i molimo – daj nam svojih mrvica da rastemo u tebi. Da u tebi imamo vječni život, da u tebi nađemo sve. Da se s tobom trudimo prepoznati što je tvoje a što nije.


1 Comment

  1. Claudia

    Izvrsno, fra Mislave!

    Reply

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *