XXV. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«

Mk 9,30-37

Ono što najviše povezuje četiri svetopisamska odlomka koje danas Crkva stavlja pred vjernike je mudrost. Kao da su svi ti odlomci dio jednog velikog dijaloga. Sveti pisac u odlomku iz Knjige mudrosti donosi bezbožnikovu težnju da uništi pravednika odnosno onoga tko je mudar i sluša Boga. Psalam dolazi kao odgovor na to. Sada više nije bezbožnik u prvom licu, nego pravednik. Sada pravednik progovara o svom trudu i svojim nastojanjima na isti način na koji je bezbožnik progovarao o svojim. Ovaj je dijalog zaključen pravednikovim zadovoljstvom zbog toga što je Bog uz njega.

Apostol Jakov u svojoj je poslanici vrlo konkretan. Taj odlomak iz njegove poslanice u sebi sadrži pouku koju se može iščitati iz Knjige mudrosti i psalma. Prvo je naveo što su plodovi mudrosti, a onda je opisao što se dogodi s čovjekom koji nema mudrosti u sebi, ili još više, što je posljedica kad puno ljudi nema mudrosti. Da je mudrost potrebna, potpuno je poznato, ali što bi točno bila ta mudrost o kojoj se govori u ova tri odlomka moglo bi ostati neodgovoreno da Crkva ne stavlja pred vjernike i ovaj evanđeoski odlomak.

Prvi dio odlomka na prvu kao da iskače iz teme mudrosti. On govori o drugom Kristovu navještaju muke, smrti i uskrsnuća. Drugi dio odlomka odnosi se na raspravu među učenicima. Raspravljali su tko je najveći. Iako se rijetko raspravlja o tome tko je najveći, u raspravama i svađama ionako prava istina prestane biti važna, a postaje važno upravo to, tko je najveći, tko je u pravu. U takvim raspravama  nestaje mudrost.

Isus onda stavlja dijete u sredinu i poziva nas da budemo kao djeca. Djeca su spontana i iskrena. Nemaju spremne odgovore na pitanja koja im se postave. Djeca su čista srca, ali ono što je jako važno je da su djeca puna povjerenja. Lako im je slagati i prevariti ih. Kao što dijete ima povjerenja u svoje roditelje, tako i svaki čovjek treba imati povjerenje u Boga. I kao što se Isus predao u ruke ljudima koji su ga razapeli, s takvim se povjerenjem treba pristupati svojoj okolini. To je povjerenje koje je proizišlo iz ljubavi. Najizvrsniji put mudrosti je put ljubavi. Na tom putu neka nam pomogne i zagovor Blažene Djevice Marije i Svetoga našeg oca Franje.


Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *