XXIX. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.« Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Mk 10,35-45

Crkva danas pred nas stavlja odlomak iz evanđelja po Marku. Svima nam je poznata ova slika braće koja mole Isusa za ispunjenje neke njihove želje. Istu situaciju susrećemo i kod Mateja i Luke. Mogli bismo reći da je sve ovdje samorazumljivo i ne treba pojašnjenja. Ipak je često potrebno uzeti širi kontekst da bi se shvatio smisao i poruka manjeg teksta.

Usudio bih se reći da molba braće Zebedejevih i nije toliko sebična koliko se na prvi pogled čini. No uočimo li sve ono što se prije ove scene događalo na njihovom putu s Isusom, njihova molba postaje ogledni primjer ne razumijevanja Učitelja. Ovoj sceni prethodi Isusov put izvan Galileje po tzv. „poganskom“ teritoriju. U tom putovanju Isus je učinio mnoga čuda i izrekao mnoge, snažne i poticajne govore. Isus hrani četiri tisuće ljudi, Petrova vjeroispovijest, govor o malenosti i poniznosti u usporedbi sa djetetom – sve se ovo dogodilo prije molbe Jakova i Ivana. Između ostalog je na tom putu kroz tri intimna susreta sa svojim užim krugom učenika govorio o onome što se ima dogoditi. A što se to ima dogoditi? Isus im je upravo u tim razgovorima govorio o svojoj muci, smrti ali i uskrsnuću. I na kraju krajeva, baš su braća Zebedejevi nazočili Isusovom preobraženju na gori. Pokušamo li sve ovo sabrati i staviti kao jednu pretpostavku današnjem evanđeoskom odlomku, ne možemo se ne začuditi nad riječima: “Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.“

No kada mislimo da su samo braća Zebedejevi promašili ili „spavali“ dok je Isus govorio i činio određena djela, iz drugog plana pojavljuju se i drugi učenici s identičnim stavom kao i Jakov i Ivan. Ni ostatak se učenika po ničem ne razlikuje od njih dvojice ni od njihove molbe. I oni ostavljaju dojam da nisu shvatili Isusovu poruku iako su cijelo vrijeme u blizini Učitelja.

Ali… ni mi sami nismo drugačiji. Često smo u samoj blizini Božjoj pa svejedno se ne pokazujemo kao „polaznici“ njegove škole. I mi smo često kao braća Zebedejevi, blizu Crkve, a daleko od Duha Božjega. Toliko smo u svom životu doživjeli susreta u kojima nas je Bog ohrabrio, podigao, poučio i usmjerio na pravi put. Ipak, postoje situacije kada reagiramo kao da nemamo te „kršćanske podloge“.

Dragi čitatelji, iskoristimo ovaj dan – dan Gospodnji – sjećajući se svih djela Božjih u izabranom Izraelskom narodu ali i onih koji su se odigrali u našem životu. Zahvalni za Božju prisutnost u našim životima krenimo novim putem, drugim putem. Iz te zahvalnosti srca, nemojmo tražiti određena mjesta i pozicije, nego tražimo biti prijatelji Isusovi, a samim time i prijatelji ljudi.


1 Comment

  1. suzana

    Euharistijsko čudo u Francuskoj: Ljudi su tijekom žrtvenog prinosa umjesto hostije vidjeli malo dijete
    1153. GODINE U BRAINEU
    AUTHOR ADMIN PUBLISHED 21. LISTOPADA 2018. COMMENTS 0
    U vrijeme kad se dogodilo ovo euharistijsko čudo u Braineu, u tom je gradu, smještenu u nadbiskupiji Soissons, živjelo mnoštvo nekatoličkog stanovništva. Agnes od Brainea, grofica koja je živjela u gradskom dvorcu, pokušala je preobratiti mnoge koji nisu bili katolici te je izdvojila jednu prelijepu Židovku na koju je usmjerila sve svoje napore.

    Djevojka je uporno odbijala povjerovati u svetu euharistiju te je ostala skeptična unatoč grofičinoj gorljivosti. Odlučna u svojoj namjeri da djevojku približi vjeri, grofica je čak pribjegla uporabi sile kako bi je sklonila u dvorac, gdje su je na kraju angažirali kao sobaricu i dvorsku damu.

    LJUDI SU UMJESTO HOSTIJE VIDJELI MALO DIJETE

    Godine 1153. nadbiskup iz Soissonsa, Anculphe De Pierrefonds, dogovorio je da se održi svečana sveta misa i procesija po gradu Braineu povodom svetkovine Duha Svetoga. Na toj su svečanosti bili svi stanovnici grada, uključujući i one koji nisu bili katolici. Oni su prisustvovali svečanosti iz poštovanja prema nadbiskupu, ali i iz znatiželje zbog svih pomno organiziranih aktivnosti koje su planirane za taj dan.

    Tijekom žrtvenog prinosa na misi koju je predvodio nadbiskup, u vrijeme podizanja hostije, ljudi su umjesto hostije vidjeli malo dijete. Ne postoje opisi događaja, niti je poznato koliko je dugo vizija trajala, ali je očigledno bila toliko veličanstvena da su nekatolici, ispunjeni Duhom Svetim, demandèrent le baptême – zahtijevali krštenje. Postoje nagađanja da je među onima koji su tražili krštenje bila i ona djevojka Židovka koju je grofica pokušavala navesti na obraćenje.

    Nakon tog čuda grofica Agnes od Brainea osnovala je samostan, gdje je čudesna hostija čuvana stoljećima. Poznato je da je 80 godina nakon čuda, 1223. g., kardinal Jacque de Vitry posjetio i molio se kod čudesne hostije. Više od 550 godina nakon čuda, 1718. g., Dom Martene vidio je hostiju koja je još uvijek bila cijela i veličine povećeg novčića. Međutim, 15 godina nakon njegovog posjeta jedan je povjesničar iz Valoisa, po imenu Carlier, otkrio da se hostija, na uobičajen način, pretvorila u prah. Hostija je čuvana u tabernakulu, zajedno s kaležom upotrijebljenim tijekom mise na kojoj se čudo dogodilo. Kutija od bjelokosti u kojoj se čuva hostija smatrala se dragocjenošću.

    Kad su redovnici napustili samostan tijekom Francuske revolucije (koja je počela 1789. g.), kutiju od bjelokosti povjerili su na čuvanje Lambertu, načelniku policije. Vraćena je u crkvu u Braineu 1839. g., gdje se već duže čuva u sakristiji. (…) PROCESIJE U jednom izvješću stoji da se sve stvari upotrijebljene na misi tijekom koje se čudo dogodilo čuvaju u crkvi, uključujući i one za pravljenje hostija. To je potvrđeno tijekom popisa inventara za vrijeme Francuske revolucije, u kojem su navedeni svi artikli upotrijebljeni na toj misi.

    Taj se popis inventara još uvijek čuva u arhivu Odsjeka de l’Aisne u Laonu; međutim, sami su artikli otad ili nestali ili su uništeni. Današnja pastva iz Brainea potvrđuje da se euharistijsko čudo dogodilo i da su se mnogo godina organizirale procesije tome u čast, ali se godišnji obredi više ne održavaju.

    Ulomak iz knjige „Krv Kristova“ autora Renza Allegrija. portal Book.hr.

    Reply

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *