XXXI. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.« Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve. Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga. 

 Mk 12, 28b-34

 

U našim životima se često puta nađemo u nedoumici. Ne znamo što trebamo činiti niti kako se trebamo ponašati. U takvim trenutcima prisjećamo se savjeta i pravila koje su nas drugi naučili, bilo da su to naši roditelji, braća, sestre ili netko drugi, i služimo se njima kako bi smo pronašli odgovor na pitanje koje nas muči. Evanđelist Marko nam danas ističe dvije zapovijedi koje je Gospodin Isus rekao kada su ga upitali za prvu i najveću zapovijed od svih. Prva se zapovijed veže uz čovjekov odnos prema Bogu.

Kršćanine, osjećaš li možda problem u vezi ove prve zapovijedi? Možeš li ljubiti Boga čitavim svojim bićem i potpuno ući u odnos sa Njime? Razmišljajmo danas o ovim pitanjima. Razmišljajmo dok nas svijet tjera da svoju pažnju usmjerimo na vidljivo, na opipljivo, na ono što nam ne može pomoći niti što nas može spasit. Dok nam govori: Dođi, uživaj, radi što želiš jer si slobodan, skupljaj novac, uspjeh i sve štogod tvoje srce poželi. Razmišljajmo i danas svoja srca, um i čitavo svoje biće usmjerimo prema Onome koji nas željno iščekuje. Razmišljajmo i puni ljubavi za Onoga odgovorimo svijetu sa ponosnim osmijehom: Moje srce priprada Drugome. 

Sigurno si, kršćanine, postavljaš pitanje: Ali kako ću živjeti svoj sadašnji život sa drugim ljudima ako se u potpunosti okrenem ka Bogu? Ili Što ako ostanem podijeljen u ljubavi za Boga i za ljude oko sebe? Na ovakva pitanja nam odgovara druga zapovijed koja slijedi iza prve i odnosi se na odnos čovjeka prema čovjeku. Kršćanine, misliš li da je ovo vrlo težak zadatak za tebe? Ipak moraš brinuti za sebe i svoje, a stupanje u odnos sa drugim čovjekom te izlaže riziku, izlaže te opasnosti da ćeš nastradati. Razmišljajmo ponovno i oslobodimo se grubog načina razmišljanja gdje ćemo sve pregazit da bismo samo mi uspjeli i gdje čovjek prema drugome više nije čovjek nego divlja zvijer. Razmišljajmo i sjetimo se da smo od Istoga krenuli i da ka Istome idemo. Težimo za jedinstvom u sebi, sa drugim ljudima i sa samim Bogom. Ali što je sa mnom? Ako previše ljubim druge, zar to nije način da izgubim sebe? Prvi zahtjev koji se traži od tebe, kršćanine, jest da ljubiš sebe samog da bi se mogao stavit ispred drugog čovjeka. Razmišljajmo o nama samima i uvijek težimo za ispravnim shvaćanjem „ljubljenja sebe samoga“. Ne dopustimo si da nas sebeljublje omete u našem hodu ka Onome koji će nas obasuti vječnom srećom.

Stoga, kršćanine, ostani uvijek trajno budan, razmišljaj uvijek o onome što ti Gospodin Isus danas govori. Također želim i tebi i sebi da nam Gospodin u trenutcima dolaska pred Njega kaže: „Bio si prekrasan u cijelom svom življenju jer si slušao ono što sam te bio naučio. Želim da tvoja sreća koju si tada imao nastaviš imati i u vječnosti.“ Krenimo hrabro naprijed!

fra Ivan Rozić


Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *