I. NEDJELJA DOŠAŠĆA

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.«  Lk 21, 25-28.34-36

Ulazimo u novo crkveno vrijeme, vrijeme došašća. Ovom prvom nedjeljom Došašća započinje nova liturgijska godina. Došašće nas podsjeća na mnoga stoljeća u kojima su ljudi živjeli iščekujući Mesiju, Spasitelja, kojeg je Bog obećao. Crkva nas potiče da u sebi probudimo tu istu nadu, da je snažnije živimo kroz četiri tjedna koja nas dijele od Božića.  Pa se pitamo: očekujemo li i mi Gospodina? On dolazi susresti se s nama. Stoga se moramo probuditi oda sna, ne smijemo dopustiti da nas shrva bilo kakav san što bi bilo za naš kršćane tragično. „Dao vam Gospodin te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime.“ (1Sol 3, 12 – 13) Sv. Pavao dao nam je, u svojoj poslanici koju čitamo ove nedjelje, poticajan program hoda kroz ovo vrijeme adventa. Ovih dana koji su pred nama valja si posvijestiti važnost molitvenog života i posta koji je put prema ozbiljnosti, sabranosti, skrušenosti, svetosti. Srce sveto pred Bogom, a ne pred ljudima, vodi nas u otajstva one noći kada je došlo naše spasenje. Ozbiljno shvatiti vrijeme obnove duha važno je za hod u vjeri. Dinamika života očituje se i u liturgiji koja nas svake godine vrati na početak. Ponovni početak želi nas trajno držati budnima kako to veli i sv. Ivan u današnjem evanđelju:„Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.“ (Lk 21, 36) Naravno da treba jasno imati na umu da molitva nije samo izgovorena riječ nego i svako dobro djelo u Bogu učinjeno. I dalje nastavljamo živjeti i raditi u svojim staleškim dužnostima brinući se za naravni život, ali sa stavom i programom svetoga življenja koji nam je ponuđen kao nova prilika na putu posvećenja. Po novom početku liturgijske godine vidimo i upornost Božju da dopre do ljudskog srca u kojem se želi nastaniti, a da grijehom iz njega ne dude istjeran. Bog nam ide u susret svojim životom, svojim kraljevstvom. Dajmo priliku Bogu da se svojim dolaskom nastani u nama te okusimo svojim zemaljskim životom onu pravu radost, spasenje duša. (Usp. 1 Pt 1, 8 – 9)

1 Comment

  1. Ilija Antunović

    Uistinu bijaše kako gospodin reče, tako mu dođe i ostane pri kraju hranidbenog lanca. Sva svetost jest u Bogu i sinu Gospodinovu koji su nam donijeli mir u svijetu.

    Reply

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *