II. nedjelja došašća

Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: »Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’«

Lk 3,1-6

Na drugu nedjelju došašća Crkva pred nas stavlja odlomak iz Lukina evanđelja sa likom Ivana Krstitelja. Luka je nabrajajući ljude koji su tada bili na vlasti, smjestio Ivana u određeno vrijeme i prostor. Tako se daje istinito utemeljenje da Ivanovo propovijedanja nisu samo priče, već događaj koji se dogodio u povijesti. No, Luka ipak nabrajanjem svjetovnih vlasti želi zapravo pokazat kako je Bog, unatoč njihovoj moći, krenuo drugim putem i za svog proroka izabire čovjeka koji živi daleko od svijeta, u pustinji, pripremajući se da navjesti Onoga koji ima doći. Živeći u pustinji, poput Mojsija i Ilije, Ivan izlazi iz jedne pustinje i ulazi u drugu pustinju, pustinju ljudskih srdaca kako bi pripravio put Gospodinu. Luka posebno stavlja znak na Ivanovo propovijedanje, a manje na njegov prepoznatljiv znak, a to je krštenje. Jer Ivan je krstio one koji su mu dolazili, ali je također želio ukazat kako krštenje vodom nije dovoljno, kako sam taj čin kojim se uranja u vodu nije dovoljan, već je to samo početak da se izbrišu grijesi i da se pripremimo na ono pravo krštenje, a to je krštenje Duhom Svetim. Tim krstom krstit će Onaj kojega Ivan navješta, Isus Krist. Izaija spominje glas koji viče u pustinji, gdje Luka prepoznaje lik Ivana Krstitelja. Glas koji će opomenuti ljudska srca na obraćenje i promjenu.

Kako pripraviti put Gospodinu, ako ne krenemo sa obraćenjem? Izaija je rekao: „Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade!“ Riječi koje moramo primjeniti u vlastiti život. Svaki grijeh, svaku napast i požudu, sve one loše stvari koje nam zatvaraju oči duše da vidimo Gospodina, treba kroz ispovijed predati Bogu i krenuti novim putem. Ne opet po starom, krivudavo i hrapavo, nego sa odlukom da taj put postane ravan i gladak. Sveti Pavao kaže u poslanici Filipljanima: „I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za dan Kristov…“ pozivajući i nas danas da sa ljubavlju krenemo hrabro naprijed. Neka put mržnje i moći, kako je to Luka na početku odlomka i nabrojao kroz likove svjetovne vlasti, zamijeni put ljubavi i poniznosti, kako bi bili spremni za dolazak Kristov, željno iščekujući spasenje Božje.


Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *