BOGOJAVLJENJE

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: ’A ti, Betleheme,zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pāsti narod moj – Izraela!’« Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju. 

Mt 2,1-12

Evanđelist Matej jedini spominje događaj u kojemu mudraci dolaze u Betlehem kako bi se poklonili novorođenem Kralju. Oni dolaze sa istoka i nije precizirano tko su točno oni. U novozavjetnom rječniku mogli bi to biti ljudi koji se bave proučavanjem nebeskih tijela, zvjezdoznanci ili astrolozi. No to nije najvažnije u ovome evanđelju niti evanđelist Matej daje tome naglasak. On stavlja naglasak upravo na to da je Bog došao na zemlju i da je njegova poruka dana svim ljudima. Ovi mudraci  iskreno traže Boga i njihovo traženje dovelo ih je do Betlehema, dovelo ih je direktno do novorođenog Kralja. 

Mudraci nisu bili ljudi koji su zatvoreni bili u sebe i u svoje znanje, oni su iskreni tražioci Boga. Da nisu bili takvi, sigurno se ne bi odvažili na dalek put slijedeći zvijezdu na nebu samo da bi našli mesiju. Njihovo iskreno traženje upućuje nas, na ono što Isus govori o onima koji traže Boga (Mt 7,7). Bog se utjelovio za nas ljude, njegova poruka je uvijek aktualna, uvijek nova, ponuđena svim ljudima. On u svojoj svemogućnosti se daruje svakome na onaj način na koji taj čovjek može shvatiti. Ovi mudraci su ga pronašli promatrajući zvijezde, u čitavom Novom zavjetu počevši od evanđelja vidimo kako Bog pristupa apostolima, ali i drugim ljudima. Nekima se direktno obraća, nekima preko drugih ljudima, nekima opet nekim događajem. On se želi svakome objaviti, on svakoga želi privući spasenju i svakome koji iskreno traži on se daruje. Njegov poziv je univerzalan i nije ograničen. Njegov poziv nas uvijek dovodi u krilo Crkve, gdje ga uvijek možemo pronaći pod prilikama kruha i vina kao Boga koji nam se na čudesan način daruje u euharistiji i drugim sakramentima. 

Kao što sam već rekao Bog se daruje svakom iskrenom tražiocu kao što je to i sam rekao, ali često puta se događa da upravo mi vjernici to njegovo lice ili njegovu objavu skrivamo svojim djelima. Dobri Bog učini sve kako bi nekoga spasio, daruje svoga Sina jedinorođenca, ja to prihvatim, prihvatim njegov poziv i toga trenutka u svojoj sebičnosti nikome drugome ne dopustim približiti se tome Bogu kojega ja sada “posjedujem”. Koliko je tužno vidjeti kada danas pojedini “katolici” skrivaju Boga, privatiziraju ga za svoje potrebe i tako drugima priječe da spoznaju puninu Božje objave. Kojeg li paradoksa, Bog nas šalje, opet po evanđelistu Mateju, učiniti sve narode njegovim učenicima (Mt 16,15), a  mi činimo suprotno. Upravo u govoru na gori Isus nas poziva da po našim dobrim djelima ljudi prepoznaju Oca nebeskog kojega će zatim slaviti (Mt 5,16), a što mi činimo, gdje su naša dobra djela? Što činimo da bi drugima navijestili Krista? Što činimo da bi drugima pokazali ljepotu koja se krije u katoličkoj Crkvi? Jesmo li uopće sami svjesni da je sam  Bog prisutan u daru euharistije? Ako nismo, onda je krajnje vrijeme da počnemo sami tražiti Boga i spoznavati gdje je on to prisutan kako bi prestali, kao vjernici na papiru, skrivati Božje lice te kako bi ga drugima napokon mogli početi otkrivati. 

Ovaj blagdan se i zove Bogojavljenje jer se Bog objavio ljudima, on se nama otkriva, a na nama je kako ćemo reagirati na taj poziv. Imamo primjer mudraca koji dolaze sa Istoka tražeći novoga kralja, a pronalaze Kralja u liku djeteta. No to ih ne sprječava da mu se poklone i priznaju mu vlast i čast koju on ima kao Kralj, kao onaj koji će spasiti ljude od ropstva grijeha. Dok s druge strane je čovjek koji bi se trebao radovati rođenju Mesije, koji bi ga trebao iščekivati mnogo više nego mudraci, ali upravo zato jer nije istinski tražitelj Boga, on se boji i toga istoga Boga pokuša ubiti. 

Imamo dva puta koja možemo slijediti; put mudraca ili put kralja? Bog nas toliko voli da će nam dopustiti da sami odaberemo koji će biti jednako kao što je dopustio mudracima i Herodu. Na nama je da odlučimo, već danas, koji je moj put? Svatko za sebe bira jer Bog nam je jasno preko evanđelista objavio. Zato ostavi sve, saberi se, pitaj samoga sebe kuda ćeš krenuti ovoga dana? Putem mudraca ili putem Heroda? Ako ćemo čitati evanđelje vidjet ćemo koji je svršetak i jednih i drugih. Na meni je da odlučim, želim li Boga koji me zove ili…? 

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *