KRŠTENJE GOSPODINOVO

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.« Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!

Lk 3,15-16.21-22

Proslava Božića, liturgijski završava nedjeljom krštenja Gospodinova. Danas želimo razmišljati što se točno dogodilo taj dan i što to zapravo znači za nas.
Evanđelist Luka donosi nam izvještaj o krštenju Gospodinovu. Prije samoga događaja krštenja, narod se pitao nije li Ivan možda Krist, Ivan na to odgovara : “Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Prvo što zapažamo je Gospodinovu poniznost. On, tvorac svega, prvorođeni sin Božji, utjelovljuje se u čovječjem tijelu i dopušta da ga čovjek krsti običnom vodom. Ali takva poniznost ne ostaje nenagrađena, odmah zatim čujemo u Lukinom Evanđelju kako se otvara nebo: “… rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!”.
Ti si Sin moj! Ljubljeni!
Možemo slobodno reći da Bog govori te riječi svakome od nas. Kako to može biti istina? Vrlo lako. Tko bi poslao svoga sina da preuzme grijehe cijelog svijeta i otkupi sve ljude ako ne onaj koji nas neizmjerno voli i smatra nas svojom djecom. Dakle, u ovom događaju doznajemo kako Bog ne zove samo Isusa svojim sinom nego sve nas ljude koje je došao spasiti.Osim svoje poniznosti koju gospodin pokazuje Ivanu I svima okupljenima, tu se događa još jedna velika stvar. S ovim događajem počinje Gospodinovo javno djelovanje, što znači da Gospodin započinje naše otkupljenje, naše spasenje, naše “krštenje”.
Što mi dobivamo krštenjem?
Krštenjem smo oslobođeni od grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi. Krštenje također nazivamo pomazanje i pečat, pomazanje, jer je sveto i kraljevsko (takvi su i oni koji su pomazani); pečat, jer nas čuva i znak je Božjega gospodstva.Krštenjem se opraštaju svi grijesi, tj. istočni grijeh i svi osobni grijesi kao i sve kazne za grijehe. U onih, naime, koji su preporođeni ne ostaje ništa što bi ih priječilo da uđu u Kraljevstvo Božje, ni Adamov grijeh, ni osobni grijeh, ni posljedice grijeha, od kojih je najteža upravo odvojenost od Boga. Krštenje ne samo da čisti od svih grijeha, nego novokrštenika čini “novim stvorom” (2 Kor 5,17), posinjenim sinom Božjim koji postaje “zajedničarom božanske naravi” (2 Pt 1,4), Kristovim udom, s njime subaštinikom (Rim 8,17), i hramom Duha Svetoga.
Danas se sjetimo svoga krštenja, što smo dobili i što smo obećali. Ne zaboravimo na svoje kršćanske dužnosti i ne zaboravimo tko nam je u životu vodič, uzor te na kraju i sam cilj.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *