II. NEDJELJA KROZ GODINU

U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!« A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.« Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

Iv 2,1-12 

Odnosi među ljudima najzahtjevnija su pojava na svijetu. Teško je ući u njih, još teže ih je razvijati, a najteže ih je -(ako je to uopće moguće?) bezbolno prekinuti.         
            Današnja čitanja donose nam tri odnosa koja se analogno najbolje uspoređuju sa činom ženidbe. Prvo ćemo izdvojiti prikaz svadbe u Kani Galilejskoj. Biblijski pisac u to slavlje stavlja Isusa, njegove učenike i Mariju prikazujući ih tako kao one koji podržavaju ženidbeni vez muškarca i žene. Drugi prikaz jest iz prvog čitanja gdje u knjizi proroka Izaije stoji navještaj bližeg odnosa između Boga i Izraela koji se također riječima: „nego će te zvati Moja milina, a zemlju tvoju Udata“ uspoređuje sa ženidbenim vezom. U trećem, rekao bih najuzvišenijem prikazu u centru su apostoli i Isus što je vidljivo iz retka „učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici“. Tu ne stoji eksplicitna usporedba sa ženidbom, no iz kasnijeg evanđeoskog teksta saznajemo za bliski odnos i trajno suputništvo Isusa i njegovih učenika.     
            Sva ta tri prikaza govore nam o odnosima. Čovjek je biće koje ne može opstati sam, potreban mu je drugi. Prikazom svadbe u Kani padaju u vodu sva tumačenja kako se na brak odlučuju „slabiji“, a ne eventualno monaštvo „jači“ u vjeri. Živjeti i provesti život u braku s drugim jest i poziv i slobodni izbor koji je uzvišen i u Božjem je primislu od početka (Usp. Post 2, 24). No i ta zajednica muža i žene, treba drugoga, drugu zajednicu s kojom će u prijateljstvu i suputništvu putovati ovim svijetom prema svom ostvarenju u Bogu. Takvima je kod proroka Izaije Bog obećao da će ih blagosloviti. Bit će zajednica, dio čovječanstva koji će stanovati u jednom gradu, državi koju će Bog obdariti dobrima ako budu spremni ta dobra primiti kao što smo čuli u prvom čitanju: „jer ti si milje Gospodnje“. I treći, posljednji, rekao bih najčvršći odnos jest zajednica vjernika koju ona ima sa svojim Otkupiteljem Isusom Kristom. To je ona zajednica koja je, Marijinom intervencijom, povjerovala u Njega. Vjerovati se u odnosu na Boga može na tri načina: vjerovati da Bog postoji, vjerovati Bogu i Njegovim riječima te vjerovati u Njega. Zajednica oko Isusa nakon svadbe povjerovala je u Njega, slobodno možemo se igrati riječima i reći: apostoli su se počeli uzdati u Isusa, što je izraz koji se u biblijskom rječniku koristi samo za Boga.  I na taj način nastaje najpotrebniji odnos. Čovjek je dio „Crkve u malom“ – obitelji, Obitelji su dio jedne mjesne Crkve, a mjesna Crkva je, ne samo dio, nego po teologu Karlu Rahneru, sudjeluje u biti sveopće Crkve koja, po uzoru na apostole, vjeruje u Isusa, uzda se u njega.           
            To su odnosi koje ja kao pojedinac imam u svijetu – sa svojim ženidbenim drugom, redovničkom zajednicom, ili cijelom najužom obitelji, zatim sa svojom mjesnom Crkvom, prijateljima te na kraju kao dio sveopće Crkve sa samim Kristom koji je sin Božji te po kojem smo i mi „uvučeni“ u trojstvenu ljubav Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Moj zadatak jest na tim odnosima raditi, razvijati ih, zaista ući u njih cijelim svojim bićem, a ne samo djelomično kroz emocije, seksualnost, kognicije i slično. Najbolji putokaz kako ući u te odnose jest poslušati Marijin savjet iz evanđelje: „Sve što vam (Isus) rekne, učinite!“ te u tim svim odnosima, koje biblijski pisac opisuje ženidbenim vezom, primijeniti Isusovu zapovijed: „Ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe!“


Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *