III. NEDJELJA KROZ GODINU

Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: »Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.« Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«

Lk 1, 1-4; 4, 14-21

 

Današnje evanđelje govori nam o evangelizaciji iako možda na prvu to i ne vidimo. Evanđelist Luka sastavlja niz svjedočanstava koja je pomno ispitao i predaje ih svome prijatelju Teofilu (Bogoljubu; onaj koji ljubi Boga) kako bi ga učvrstio u vjeri, da bi mu potvrdio ono što je već vjerom primio. Luka je onaj koji je već evangeliziran, slijedio je sv. Pavla na putovanjima i susretao je druge apostole. Uvjerio se u istinitost onoga što je slušao, onoga što je vjerom primio i po sakramentu krštenja. Sada on ima potrebu to što je primio prenijeti Teofilu, ali posljedično i svima nama koji smo također oni koji ljubimo Boga i želimo slušati njegovu riječ.

Evangelizacija nije nepromišljena, ona ima za cilj navijestiti Isusovu poruku spasenja svim ljudima. Kako bi ta poruka bila autentična nije moguće tu poruku olako shvatiti i samo tako prenositi. Vidimo da je Luka prije pisanja sve pomno ispitao i nije se dao prevariti. Slušao je apostole, prve učenike, Mariju i od njih saznavao pojedinosti Isusova života. Ono što je saznao iznio je drugima kako bi se poruka evanđelja širila do krajeva svijeta. Isusov poziv da učinimo sve narode njegovim učenicima vrijedi i za nas danas (Mk 16,15; Lk 24,47). Mi smo pozvani biti evangelizatorima našega društva, okoline u kojoj se nalazimo. Da bi to mogli činiti, nužno je da smo prvo mi sami evangelizirani, osposobljeni za tu službu. Prvi korak je naravno krštenje, a zatim i ostali sakramenti kršćanske inicijacije. No oni sami po sebi nisu dovoljni i to vidimo iz prakse. Potrebno je da uz sakramente bez kojih nije moguće biti evangelizator, izgraditi odnos s Bogom upravo preko sakramenata, osobne molitve, ali i kroz zajednicu Crkve. Nikada nismo poslani u svijet sami. Jednako kao što je Isus slao svoje učenike dva po dva tako i nas uvijek šalje kroz zajednicu. Trebamo biti svjesni da evangelizacija nije moje djelo, nego djelo Duha Svetoga koji djeluje preko mene kako bi drugima mogao donijeti riječ spasenja. Od toga poziva nitko nije izuzet, svakome je darovano da može evangelizirati, samo je pitanje kakve tko ima darove. Kao što Pavao kaže različiti su dari, ali je isti Duh (1 Kor 12,4), tako i svatko od nas ima različite dare, ali nas sve vodi isti Duh. Zato nitko ne može reći da nije sposoban za evangelizaciju jer Bog te osposobljava za tu službu. U suprotnome on bi ispao lažac jer nas je poslao u svijet da učinimo sve narode njegovim učenicima, a nije nam dao nikakvo oruđe kojim bi to činili.

Isus je u sinagogi proglasio godinu milosti Gospodnje, ali ta godina još uvijek traje i trajat će sve do njegovog ponovnog dolaska. Ta godina milosti će se očitovati upravo onoliko koliko mi dopustimo Duhu Svetom da djeluje kroz nas, kako bi mogli navješćivati drugima Kraljevstvo nebesko i nikada tu ne tražeći svoju slavu nego samo Božju, a po tome uvijek nastojali vršiti njegovu volju. Zato ne treba se bojati evangelizacije jer ona nije ništa više do pokazivanja u svome svakodnevnom životu kome sam ja povjerovao, te tako svojim životom svjedočiti divna djela koja Bog čini u meni, a po meni onda i drugim ljudima. Činimo to sve, ali uvijek u zajedništvu s Crkvom čuvajući njezin nauk; živeći sakramentalno, a to nas uvelo u osobni odnos s Bogom bez kojega ništa ne bi mogli.

Sv. Luka, moli za nas!


Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *