VII. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima. Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima  pozajmljuju da im se jednako vrati. Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostivi prema nezahvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«

Lk  6, 27-38

Postoje određeni dijelovi Evanđelja koji su nam teško razumljivi i koliko god ih puta čitali ne možemo proniknuti u njihovu bit. Opet, postoje dijelovi koji su sami po sebi razumljivi i ne trebaju određenog tumačenja jer je bit jasno iznesena. Ovaj dio evanđelja po Luki upravo je takav – razumljiv sam po sebi. Ipak, Isusov govor kojeg nam donosi evanđelist Luka krije u sebi određene nelogičnosti ili bismo rekli „savjete ludosti“.

Ovaj govor dolazi nakon blaženstava i onih „jao“ rečenica koje smo slušali prošle nedjelje. I koje su to nelogičnosti? Poziv na ljubav prema neprijateljima, primanje udaraca, davanje i pozajmljivanje bez mogućnosti vraćanja, itd. Sve se ovo čini kao jednosmjeran put do ludosti. Ali kad malo bolje razmislim, ovo su riječi moga Isusa, Učitelja. Uvjeren sam da me on ne vara. Pa makar se činilo ludo, on zna zašto je dao ovakve savjete. Je li to možda previše? Očekuje li on nemoguće? Pa, možda bih i rekao da očekuje. Razumije li da ne mogu sve to i da mi često puta ne ide? Ma razumije nas on i više nego što mi mislimo. Vjerujem da promatra naš trud, naše uspone i padove, da ostvarimo kraljevstvo Božje na zemlji. I? Kao sažetak cijelog ovog govora istaknuo bih: Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.

Kad god nešto činimo, zapitajmo se kako bi  Isus postupio u određenoj situaciji? Biti milosrdan, znači biti lud. Ljubiti, opraštati, davati – sve su to vrednote koje danas nisu na cijeni. Ili? To su vrednote koje mi je dao Krist da ih slijedim, da na taj način budem njegova prisutnost u ovom svijetu. Da ispunim ovaj svijet ljubavlju, praštanjem i darivanjem. Manimo se svakog osuđivanja, klevetanja, ogovaranja i šupljeg procjenjivanja drugih ljudi. Stani svaki dan pred Isusa i procjeni sam/sama sebe koliko si ti bio milosrdan kao Otac. I za kraj, naši ljudi imaju uvijek zanimljiva pitanja. Kad netko počne raditi najprije ga se pita kolika je plaća, jer to je najbitnije. E pa dragi moji, koji žele raditi za kraljevstvo Božje, živjeti gore navedene vrednote, a kloniti se svakog puta koji vodi u razdor, plaća je sljedeća: I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega. Uf, koja milina. I, isplati li se onda raditi za Boga?


Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *