VIII. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu. Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga. Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«

Lk 6, 39-45

Danas je predkorizmena nedjelja. Današnje evanđelje je bogato prispodobama koje su korisne za naš život. Prije svega Isus učenicima iznosi prispodobu o dva slijepca i pita ih „može li slijepac slijepca voditi?“ Vjerujem da smo se svi koji put susreli sa slijepcem i da znamo kojim se pomagalima slijepci služe kako bi se lakše kretali i živjeli „normalnim“ životom no još nikada nisam vidio da slijepac vodi slijepca jer je to gotovo pa nemoguće. No, Isus s ovom prispodobom ne misli doslovno na slijepe ljude nego na ljude koji su slijepi duhom, koji ne vide svoju slijepost jer najprije gledaju, kako kaže nastavak evanđelja, „trun u oku brata svoga, a sam u svom oku brvna ne vidiš?“

Mi ljudi skloni smo tome da u drugima primjećujemo mane i propuste, dok iza sebe i u svome oku brvno ne vidimo. Isus to naziva licemjere jer dok gledamo i brojimo mane drugima svoje mane prikrivamo i ne želimo ih priznati jer je teško nekada reći i priznati samome sebi da sam možda i gori od drugih. Ukoliko želimo izvaditi trun iz oka bratova nužno je izvaditi najprije brvno iz oka svoga i progledati kako bi onda imali dobar i čist pogled na drugoga i vidjeli izvaditi trun što je u oku bratovu.

Isus dalje nastavlja priču o dobrom i lošem stablu koju također možemo primijeniti na sebe. Ukoliko smo „dobro stablo“ urodit ćemo i dobrim plodom, ukoliko smo „nevaljalo stablo“ ne možemo uroditi niti dobrim plodom ni dobrim djelima. Ako se pitam: „Kako ću znati jesam li „dobro“ ili „loše stablo“ Isus nam i na to daje odgovor i kaže da se „svako stablo po svom plodu poznaje“. Ako rađamo dobrim plodom i dobrim djelima i trudimo se najprije izvaditi brvno iz oka svoga onda smo „dobro stablo“ koje će nastaviti rađati dobrim plodom. Isus kaže da „dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo“. A svoje srce najbolje ćemo očistiti u skrušenoj i valjanoj ispovijedi i u vremenu koje nam slijedi a to je korizma kao vrijeme pokore i žrtve Bogu za sve „nevaljale plodove“ koje je, nekada, na „nevaljalom stablu“ urodilo.

    

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *