III. korizmena nedjelja

U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.«

Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeći ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ’Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ’Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’« 

Lk 13, 1-9

U današnjem evanđeoskom odlomku apostol Luka nam donosi Isusovu prispodobu o smokvi koja ne donosi ploda. Zapitajmo se koga ili što predstavlja ta smokva. Gospodar vinograda dolazi  u svoj vinograd i vidi da mu smokva već tri godine ne rađa plodovima. Crpi zemlju i zauzima mjesto plemenitoj lozi. Zato gospodar veli vinogradaru: „Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?“ Vinogradar ne misli tako. U liku vinogradara Isus nam govori o strpljivosti našeg nebeskog Oca. Što su tri godine u životu jednog drveta, jedne smokve? Zar se ne može dogoditi da počne donositi plodove tek u četvrtoj, petoj ili desetoj godini?

A što reći za čovjeka? Tko i kada može reći da je neki čovjek skroz propao, da je u potpunosti ogrezao u zlu, nekoristan, nepopravljiv, opasan, do srži pokvaren? A mi slične sudove donosimo tako lako i bez previše razmišljanja. Donoseći takve nepromišljene sudove uviđamo i uvećavamo vlastite vrline, a pogreške bojimo ružičastim bojama; dok naravno tuđe pogreške prebrajamo, umnažamo i uvećavamo dok njihove vrline ne smatramo vrijedne. I onda takve svoje protivnike, koje smatramo nepopravljivima, nižima, zlima, olako “čistimo”, siječemo, osuđujemo i pokapamo. U svom srcu pokapamo žive ljude. Umjesto da ih okopavamo i brinemo se za njih kako bi donijeli ploda.

Evanđelje spominje i tragediju onih ljudi koji su došli žrtvovati u hram, pa ih je Pilat dao pobiti, kao i onih drugih na koje se srušila kula u Siloamu. Naši su dani izbrojeni i naše je vrijeme ograničeno. Nikada ne znamo koliko nam je vremena dano i hoćemo li sutra imati prigode za dobro djelo koje možemo učiniti danas. Doista, kako veli Isus, ne bismo trebali Boga iskušavati.

I ja mogu osjetiti da je moj život neplodan kao i smokva o kojoj Isus govori. Ipak, molim Boga za još malo vremena kako bih urodio plodom, ali kakvu okrjepu trebam da postanem plodno drvo koje se velikodušno daje? Isus često govori o potrebi obraćenja. A to znači odvraćanje od svega što nije Bog. Biti kršćanin i gledati brata kako trpi, i ne trpjeti s njim, ne biti bolestan s njim, znači biti bez ljubavi, biti kršćanin samo imenom. Istina je da ćemo biti suđeni po ljubavi, ali je nedvojbeno da će nam suditi ljubav, dakle sam Bog. Nitko ne može predvidjeti što donosi budućnost, ali može donekle odrediti što se događa danas. I zbog toga se trudimo donijeti ploda baš danas jer kao što sv. Pavao kaže: “Evo, sad je vrijeme milosno, evo, sad je vrijeme spasa”.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *