Druga vazmena nedjelja

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Iv 20, 19-31

„Bog je visoko, a kralj daleko!“ Poznata je rečenica koju je izrekao Nikola Zrinski kada je poveo u smrt svoje vojnike za posljednjeg juriša iz sigetske utvrde 1566. znajući da mu neće doći pomoć saveznika. Tu su rečenicu brojni umjetnici na različite načine tematizirali, a ušla je, na žalost u iskrivljenom obliku, i u narodnu mudrost, najčešće tako da se opravda neki svoj postupak: „Bog je visoko, kralj (ili Rim) je daleko, a mi ćemo po svom.“ Međutim, današnja misna, a i činjenica da je ova nedjelja proglašena Nedjeljom božanskog milosrđa, tjera nas da preispitamo smislenost navedene rečenice. Dakako nećemo ulaziti u povijest, niti se baviti njezinom vjerodostojnošću, a nikako nećemo umanjivati važnost koju i za hrvatsku, ali i za europsku povijest ima slavna bitka kod Sigeta.

U prvom čitanju Djela Apostolska nas izvještavaju o znamenjima koja su se događala preko apostola, Evanđelje govori da je Isus činio i druga znamenja koja nisu sadržana u ovoj knjizi, a drugo čitanje iz knjige Otkrivenja donosi najveće znamenje koje je Isus napravio: „Mrtav bijah, a evo živim!“ Apostoli su nakon pedesetnice hrabro izašli naviještati riječima, ali i znamenjima ono što im je Isus ostavio što je imalo konkretan plod vjere. Evanđelje također donosi kako je cilj svakog znamenja vjera da je Isus Sin Božji i da u toj vjeri imamo život. Stoga ćemo zajedno promotriti što označava ta riječ koju pred nas stavlja današnja liturgija. Znamenje, često se prevodi i kao čudo, označava snažan prodor božanske stvarnosti u ljudsku. Isus je kao što znamo činio čuda, cijelo Ivanovo evanđelje je koncipirano tako da u središtu ima Isusova znamenja, a ona se spominju i u Djelima apostolskim. Ali nikada čuda nisu svrha samima sebi. Čitamo, posebno u Markovom evanđelju, takozvanu Isusovu mesijansku tajnu gdje on uvijek nakon takvog nekog čudesnog znaka zahtjeva da se o tome nikome ne spominje. Cilj tog Božjeg zahvata jest produbljenje vjere koja daje čovjeku život i vraća ga Bogu. (možemo onda u ovom kontekstu promišljati o brojnim današnjim čudima i čudesnim ozdravljenjima te njihovoj smislenosti, ali o tome drugom prilikom).

No, kroz ta znamenja vidimo još nešto čudesno na čemu se rijetko zaustavljamo. Bog ih čini s nekim ciljem! Možda je rečenica na prvu nejasna, ponovit ćemo ju: Bog ih čini za nešto! Sama činjenica da su ona učinjena govori nam da je Bog, stručno se to zove -–proegzistentno biće. Dakle On živi, djeluje pro (za) našu egzistenciju (život). Ta nam činjenica postavlja sljedeće pitanje: zašto Bog nešto čini za nas? Odgovor je na to: zato što je milosrdan. Bog je biće koje nije moralo ništa napraviti. Nije nas morao ni stvoriti, kada smo grijehom pali nije nas morao otkupiti, kada mu nismo povjerovali, nije morao činiti znamenja da potakne našu vjeru. Idemo još dalje: kada sagriješimo, ne mora On nama dati mogućnost ispovijedi i odrješenje preko službenika Crkve, to su stvari koje Bog čini jer je milosrdan. Vidimo u tome kako je Božje milosrđe drugo ime za ljubav. Bog je milosrdan = Bog nas voli. Iz svega slijedi da ne možemo tvrditi da je Bog visoko, nije! On je taj koji se stalno trudi biti tu uz nas i sve čini za nas. Tu izreku mi koristimo kada naprosto iz svojih razloga želimo da on ne bude tako blizu. Možda kada to isto milosrđe zatvaramo drugima, osuđujemo ih, ili im ne dopuštamo pristup tom Božjem milosrđu. Znamenja koja nam spominju današnja čitanja ne daju nam pravo misliti da je Bog visoko i da nema veze s nama, nego naprotiv, tjeraju nas upoznavati da je on tu prisutan i da od nas traži vjeru u njegovu prisutnost.

Kralj možda je daleko (bližnji koji bi nas trebali zaštititi), ali Bog zato što je milosrdan, nije daleko od našeg života. Došao je na ovaj svijet za nas, činio je znamenja za nas i na kraju umro je za nas kako bi nas u uskrsnuću uveo u trojstveni život što zapravo slavimo danas na nedjelju božanskog milosrđa. Zaključno: rečenica da je Bog visoko nema smisla, ili se barem ne može odnositi na Boga kršćanske objave koji je odlučio biti tako blizak nama da se iz svoje milosrdne ljubavi spustio na zemlju.

1 Comment

  1. Marko

    Dragi fra Vjerane!
    Rado čitam vaše članke. Pratim vaše pisanje već nekoliko godina i drago mi je što mogu od vas uvijek naučiti nešto novo, a posebno što mi je drago je to što pišete na način koji je razumljiv nama koji nemamo visoku teološku izobrazbu. Ovim putem želim vam poručiti da samo tako nastavite te da možda i češće pišete. HIiM!

    Reply

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *