IV. VAZMENA NEDJELJA

U ono vrijeme: Reče Isus: »Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

Iv 10,27-30

»Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

U Ivanovom evanđelju nekoliko redaka prije Isus kaže za sebe da je pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce svoje.  Također u današnjem drugom čitanju piše: Jaganjac će biti pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. U psalmu nam je dana antifona: Njegov smo narod i ovce paše njegove. A u prvom smo čitanju vidjeli kako su Kristove pastire Pavla i Barnabu pogani prihvatili, a Židovi progonili.

U ovoj četvrtoj vazmenoj nedjelji nakon muke, smrti i uskrsnuća Isus Krista čitamo ispunjene riječi Gospodnje. I utješno je svima nama, a osobito katekumenima da imamo Pastira koji će nas voditi na putu u život, u istinu. Ovo vodstvo je danas veoma problematično koliko god se činilo utješno jer od nas zahtjeva poniznost, koja pretpostvalja da nešto ne znamo. Pretpostavlja različitost, različitost u znanju. Dakako razlika postoji, postoji također i hijerarhija, sveti red. Imamo vrhovnog Pastira Isusa Krista jedinog našeg učitelja u kojem djeluju i njegove sluge, sv. Otac Papa, zbor biskupa i svećenika. Oni ovdje na zemlji u Kristu žive na jedan izraženiji način svoje krsno posvećenje u svećeništvu, proroštvu te kraljevanju. Da posvećuju, da poučavaju te da vladaju. Prve dvije stvari su danas još i prihvatljive, ali ovo vladanje ipak nije. Ponovno poniznost se traži u svemu. Treba znati kako u kraljevstvu nema mira ako nema zakona te kraljevi ovdje služe kako bi podsjetili na te zakone u cilju postizanja slobode kako bismo što slobodnije činili ono što bi trebali činiti. (Drugim riječima vršiti volju Božju jest činiti ono što moramo činiti

A u širem značenju smo zapravo svi pozvani biti pastiri, biti svećenici, proroci i kraljevi, a odgovor na pitanje kako to što bolje biti  mogli bismo dobiti u današnjem drugom čitanju gdje piše Jaganjac će biti pastir njihov. Ova slika Krista jaganjca i pastira je također prisutna i u prvom čitanju gdje vidimo kako Kristovi pastiri bivaju prihvaćeni i proganjani. Ako nema progona možemo biti sigurni da nešto nije u redu. Do smrti nas je ljubio, Krist daje život vječni i nitko mu ne može ugrabiti one koji su u rukama Očevim pa ni sve muke, patnje i trpljenja pa ni sama smrt.

Ovce moje slušaju glas moj ja ih poznajem i one idu za mnom.  Slušajmo glas Kristov u sv. Pismu te u Kristovu svećenstvu koji nam jedini mogu na ispravan načini tumačiti pisma. I idimo za jaganjcem jer jedino na taj način hodeći putem kojim je Krist žrtvovani jaganjac išao možemo potvrditi djelima da poznajemo glas njegov te da slušamo njegov glas.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *