Sv. Matija, apostol

„Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus — počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas — treba da bude s nama svjedokom njegova uskrsnuća.«

Dj 1, 21-22

Danas slavimo blagdan sv. Matije, apostola i mučenika. Nakon Kristova uzašašća, apostolska zajednica se vratila u Jeruzalem iščekujući dolazak Duha Svetoga. Petar je kao glava među apostolima rekao kako treba izabrati nekoga namjesto Jude koji će biti svjedokom Kristova uskrsnuća, ali je ujedno morao biti i u zajedništvu s apostolima i Kristom od Ivanova krštenja pa do uzašašća. Tako su se našla dvojica: Josipa zvanog Barsaba i Matija. Tražeći Božju volju „baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola“  (Dj 1,26).
Na takav način traženja Božje volje sveti Ivan Zlatousti u svojim homilijama o Djelima apostolskim će reći: „ I svi skupa mole govoreći: Gospodine, ti koji poznaješ srca svih ljudi, pokaži . . . Ti, a ne mi. Razborito se pozivlju na poznavaoca srdaca. On je imao izabrati, a ne netko drugi. Tako su s pouzdanjem govorili jer je trebalo odabrati samo jednoga. I nisu rekli: odaberi, nego pokaži odabranoga, onoga kojega si izabrao, kako je rečeno – jer su znali da je od Boga sve unaprijed određeno. I baciše kocke. Još se naime nisu smatrali dostojnima da sami na svoju ruku izaberu, i zato žele biti poučeni nekim znakom.
Jedine sigurne zapise koje imamo o svetome Matiji nalazimo u prvome poglavlju Djela apostolskih, to jest imamo samo scenu njegova izabranja namjesto Jude. Ne zna se gdje je kasnije završio, razni izvori govore o tome kako je djelovao u Kapadociji, Judeji, Siriji, Etiopiji, a neki čak govore da je umro prirodnom smrću u Jeruzalemu. No tradicija nam govori kako je umro mučeničkom smrću i to na način da mu je odrubljena glava. Zato ga na slikama prikazuju sa sjekirom te ga mesari i stolari često uzimaju kao svoga zaštitnika. Postoji i fragment za kojeg se vjeruje da je dio apokrifnog Matijinog Evanđelja, no ipak nemamo nikakve sigurne podatke o tome.
Relikvije sv. Matije je prema predaji prenijela carica Jelena u 4. st. u njemački grad Trier gdje se danas nalazi benediktinska opatija sv. Matije, ali relikvije se navodno nalaze i u bazilici Marije Velike u Rimu i u crkvi svete Justine u Padovi. Datum štovanja ovoga sveca je nekad bio 24. veljače (Kako bi rekla jedna poslovica: „Sveti Matija led razbija“), no u obnovi rimskoga kalendara 1969. blagdan je prebačen na današnji dan, 14. svibnja, kako se blagdan ne bi slavio u korizmi nego u uskrsnom vremenu i to bliže svetkovini Uzašašća Gospodinova.
Matija (hebr. Mattiṯyā́hū) znači „Dar Božji“. Ime kao takvo se prvotno pojavljuje u Starome zavjetu u prvoj knjizi o Makabejcima gdje se Matatija zajedno sa svojim sinovima protivi heleniziranju Izraelskog naroda. Kao poveznicu između starozavjetnog Matatije i novozavjetnog Matije možemo uzeti njihovu brigu, ustrajnost  žarku volju za „Božju stvar“.
I mi možemo biti i jesmo Božji dar ukoliko dopustimo sebi da u nama djeluje Duh Sveti. Neka nam zagovor svetoga Matije izmoli milost da budemo revni, ustrajni i otvoreni Božjem Duhu i njegovu djelovanju u našemu životu. 


Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *