XVIII. NEDJELJA KROZ GODINU

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.« Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

Lk 12, 13-21

Gospodin nam progovara danas preko svoje riječi o posjedovanju, imanju, ali još više o ljudskoj pohlepi. Kada mu neki nepoznati čovjek dobaci iz mnoštva kako bi on trebao narediti njegovu bratu da podjeli s njime imanje, Isus se ne da uplesti u ljudske razmirice nego priča jednu prispodobu. Prije nego što prijeđem na prispodobu još samo nekoliko riječi o čovjeku koji dobacuje Isusu. On želi dio baštine, ne kaže kako mu taj dio uistinu i pripada, ali želi iskoristiti Isusov autoritet kako bi natjerao brata na podjelu baštine. Na takav pristup Isus odgovara kako on nije sudac u takvim raspravama niti to želi biti. Gledajući ostatak evanđelja možemo naslutiti kako ipak ova želja za baštinom nije opravdana i kako zapravo ovaj čovjek želi više od onoga što mu treba.

Sama prispodoba govori o čovjeku kojemu je pohlepa zaslijepila sva osjetila, ne prepoznaje više ono bitno od nebitnog. On posjeduje i više nego što mu je potrebno, ali želi još više. Kada ljetina dobro urodi, on ne razmišlja o tome kako ima i više nego dovoljno, nego želi sve samo za sebe. Nije problem toga što on ima, problem je u tome jer je pohlepan i ne vidi nikoga osim sebe, zaustavlja se samo na materijalnom. Kada god Isus govori o bogatašima, nikada ne govori o tome kako je problem što oni imaju, problem nastaje kada ne vidimo onoga kraj sebe, kada ne vidimo čovjeka u potrebi. Svaki bogataš o kojem Isus govori, zaboravlja na Boga te zaboravlja na čovjeka u potrebi. Zato i govori da će teško bogataš u kraljevstvo nebesko. Nije problem posjedovati, ali problem nastaje kada bogatstvo postaje božanstvo.

Upućeni smo uvijek na Boga i čovjeka. Sve što imamo dar je od Boga, samo u to moramo i sami početi vjerovati pa ćemo shvatiti kako nismo „moćni“ koliko mislimo. Čovjek iz prispodobe zaboravlja kako mu upravo Bog omogućuje sve što ima, ali još važnije on zaboravlja kako čovjek nije stvoren samo za Zemlju. Jer čovjek ne živi samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta (usp. Mt 4,4) tako i ovaj bogataš ostaje bez svega iste večeri. Njegovo blago nije bilo u Bogu nego u vlastitom želucu što je krivo i sam Isus to pokazuje. Traži od nas da svo naše bogatstvo bude u Bogu. Sve što radimo treba težiti za tim da nam pomogne doći do vječnosti. Božja milost u našem životu započinje već sa darom života te nas on daruje sa svime što je potrebno za život vječni. 

Svaki dar možemo iskoristiti za izgradnju ili za vlastito uništenje. Bog nam daruje slobodu kako bi mogli izabrati što ćemo učiniti sa svojim životom. Sloboda nam je darovana kako bi znali prepoznati brata kraj sebe, kako bi znali tko je naše pravo BOGatstvo. Ako se ne bogatim iz dana u dan u Bogu, postajem najsiromašniji čovjek na ovome svijetu. Tu nam je najbolji primjer sv. Franjo; čovjek koji ništa nije posjedovao, razdavao se kad god je stigao, umire gol, oslobođen svega. Takav čovjek, najsiromašniji na svijetu postaje uzor stotinama tisuća ljudi diljem svijeta. Takav siromašni i ponizni Franjo ulazi bogat u nebo i po životopisima i viđenjima neke braće zauzima prijestolje serafa. Nije posjedovao ništa, a zadobio je sve.

Stoga i nama Krist daje primjer poniznog Franje kao bi naučili živjeti i bogatiti se u Bogu. Ne moramo jednako kao i sv. Franjo živjeti, ali trebamo jednako kao Franjo naučiti ljubiti Boga i tražiti svoje blago u njemu. Zaista nije vrijedno zadobiti neko blago na zemlji, a izgubiti vječnost, jer od toga ne postoji ništa veće.

Sv. Franjo, moli za nas!

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *