XXI. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«

Lk 13,22-30

Evanđelje ove nedjelje možemo podijeliti na tri dijela. U prvom dijelu Isus daje odgovor na pitanje koje si je svatko od nas barem jednom postavio – kakva je situacija s onu stranu? U drugom dijelu Isus govori koji je razlog zbog kojih su završili u vječnoj propasti oni koji su tamo – dakle, otkriva nam uzrok vječne propasti. U trećem dijelu govori odakle dolaze oni koji će završiti u nebu. Krenimo redom…

Prvi dio. Prvi redak evanđelja govori kako je Isus naučavao. Odmah zatim imamo upit: Je li malo onih koji se spasavaju? Čini se da je i onda, kao i danas, Isusov nauk, tj. Božji nauk ljudima zvučao tako da kada ga usporede sa stanjem oko sebe smatraju da nema baš puno spašenih. Pa bi i danas prosječan čovjek, gledajući kako zapad tone sve više pod teretom grijeha, mogao isto priupitati – je li malo onih koji će se na zapadu spasiti? Isus daje odgovor na pitanje o konačnoj sudbini ljudi, ali ne onako kako bismo mi htjeli. Ne daje brojke, statistike niti ikakve postotke. Jasno kaže: “Borite se da uđete na uska vrata”. Drugim riječima, Isus nas opominje da se ne zamaramo toliko s vječnim ishodom drugih, nego da se mi trudimo oko svojega spasenja, da mi završimo u nebu, a ako se mi budemo trudili hoditi uskim putem, tada ćemo privući i druge na taj uski put. Logično, zar ne? Ipak, Isus kaže jasno da mnogi neće ući na ta uska vrata, dakle, ostati će izvan, tj., u vječnoj propasti. I tako pravi uvod za drugi dio evanđelja u kojem objašnjava razlog vječne propasti onih koji neće ući na uska vrata.

Drugi dio. Uzrok vječnog ostajanja izvan, tj. vječne propasti Isus navodi jednostavno riječima: “Ne poznam vas.” Ono što ovdje treba posebno ozbiljno uzeti jesu riječi kako će te duše Isusu govoriti da su s njim jeli i pili te slušali njegovo naučavanje, a ipak, Isus će im na to reći – ne poznajem vas. Što to znači? Jesti i piti s Isusom može označavati pričest dok slušanje Isusova naučavanja može označavati pohađanje kateheza u današnjem kontekstu. Dakle, moguće je ići nedjeljom na Misu, sudjelovati u katehezama, biti na izvana aktivan, a da “ne poznajemo Isusa”. Kako? Ako to sve ne dotiče srce. Ako to sve radim čisto reda radi. Jer Isus kaže “Ne poznam vas” a ne poznaješ onoga s kim nemaš odnos. Prvi preduvjet za poznavati nekoga je imati odnos s nekim. Ovdje je riječ o tome da tu nije bilo osobnog odnosa s Isusom. Nije bilo srce uključeno. Srce nije bilo niti dotaknuto s Isusom niti Njemu otvoreno. A samo na van formalno izvršavanje onoga što kršćanstvo traži nije dostatno. Na koncu ih Isus potpuno raskrinkava kada kaže: “Odstupite od mene zlotvori” iz čega vidimo da su djela ta koja su bila protiv njih. Jer im djela bijahu zla, bez obzira na formalnu vjeru, nema mjesta za njih u nebu. Vjera bez djela je mrtva – mogli bismo sažeti. Možemo poznavati nauk Crkve, redovno ići u Crkvu, no ako naša djela to ne potvrđuju i ne prate, samo poznavanje i pohađanje neće puno koristiti.

Treći dio. U trećem dijelu Isus naglašava da će sa svih krajeva svijeta biti ljudi koji će na koncu dospjeti u nebo. Što nam ovime želi reći? Nikoga nemojmo nikada otpisati! Isus riječima “ima prvih koji će biti posljednji, a posljednjih koji će biti prvi” razotkriva da će na kraju biti iznenađenja. Možda će netko za koga nikada ne bismo rekli da će se obratiti, završiti na koncu u nebu, a nekoga, koga smo držali svetim, tamo nećemo ugledati. Čovjek to ne može znati jer ne vidi srce. Bog vidi srce, zato nam to i otkriva – bit će iznenađenja na kraju!

Na koncu, poruku evanđelja ove nedjelje možemo sažeti ukratko: Borimo se da uđemo na uska vrata, radimo iz dana u dan na vlastitom spasenju, budimo otvoreni i spremni prihvatiti da se svatko može obratiti, ma u koliko god velikom grijehu trenutno bio te pazimo na sebe da imamo odnos s Bogom, da ga poznajemo, da našeg Isusa doživljavamo onako kako to On uistinu jest – kao živu osobu!

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *