XXIII. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik! Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir. Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«

Lk 14,25-33

I ove nedjelje u evanđelju Isus naglašava da on treba biti na prvom mjestu. Ni obitelj, koju nam je on darovao, ne smije biti iznad njega. Dar nije iznad darivatelja. Zanimljiv je ponovni poziv odricanja doslovno svega kako bi se postalo Kristovima. Ptica, vezana makar i jednim koncem za granu, neće nikada poletjeti. Mora biti slobodna od svih spona, i najtanje niti, kako bi mogla odletjeti u nebeske visine. Tako i mi ukoliko želimo pohrliti ka slobodi koju nam je Krist darovao.

Isus traži odricanje od onoga što posjedujemo. Na drugom mjestu će bogatom mladiću reći da rasproda veliki imetak koji posjeduje. Ovo je posebno zanimljivo jer se često čuje da je bitno duhovno siromaštvo, da nisi navezan na stvari, što je naravno točno, ali Isus traži katkada i odricanje od materijalnoga. Zašto, ako je bitno samo duhovno? Što će Isusu materijalno? Realno, ne treba mu. Isto tako, kroz Stari zavjet Bog negoduje jer mu svećenici ne prinose žrtve kakve bi trebale biti, nego hrome i bolesne. Realno, što će Isus zdrava životinja? On je Bog. Ne jede, ne pije. Nije žedan i gladan. O čemu je dakle ovdje riječ?

Riječ je o tome da Bog želi naša srca sačuvati da nisu navezana na zemaljsko. Stoga traži katkad da se odreknemo i materijalnoga, da nam se srce ne bi prilijepilo uz materijalno; Isus tako čuva srca čistim i nenavezanim, da mogu ljubiti slobodno Njega. Iznad svega mu je najbitnije da nam srca ostanu slobodna i potpuno otvorena i čista za njega. A ako se zavežu i budu privržena za nešto ovozemaljsko, više nisu sasvim čista. Zato Isus koristi tu mjeru odgoja i prevencije da spriječi srce od vezivanja uz vremenito, zato traži odricanje kako bi srce uvijek bilo budno, spremno i čisto samo za Njega! Jer Bogu treba čisto srce, s takvim srcem može puno učiniti. Tako nas Bog čuva svetima za sebe! Hvala mu na tome! Nije poanta u tome da rasprodamo sve što imamo nego da se time što posjedujemo razborito služimo sebi na posvećenje. Posjedovati kao da ne posjedujemo znajući da u nebo ne nosimo ništa materijalno nego svoja srca, svoj odnos s Bogom.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *