Traži mir i za njim idi

Svjedoci smo da nije za mir dovoljno samo da oružje šuti. U današnje vrijeme, kad imamo neograničenu slobodu i brojne mogućnosti, ljudi su sve manje sretni i zadovoljni. Tempo života je ubitačan. Stalno negdje žurimo, a u glavnom nigdje ne stižemo na vrijeme. Slušamo samo loše vijesti, napetost raste eksponencijalno, sitnica je dovoljna da eksplodiramo. Pitam se čemu tolika strka? Što je uzrok tolikom nemiru?

Ljudi današnjice su gladni mira, mira koji može dati samo Gospodin. Mnogi traže mir, ali rijetki ga pronalaze, jer mir se rađa u poniznosti. Ništa ne može uznemiriti kao sebeljublje i uvažavanje samoga sebe. Stoga nije čudo što često bježimo od samoće, što se ponekad bojimo samih sebe, što smo ponekad ujutro ljuti na sebe, a popodne na čitav svijet, što „pucamo“ čim nam netko uputi kritiku (makar ona bila i dobronamjerna). Strah nas je prignuti glavu i suočiti se sa svojom malenošću i priznati svoje slabosti. Često nismo svjesni da je upravo u tome ljepota. Jer kad upoznamo sebe shvatimo da ne možemo bez Božje pomoći. S Bogom još nekako možemo ići kroz život, ali bez Bog ne možemo nikako!

Nemir prouzrokuju i brojne stranputice na kojima mnogi traže mir. Ne možemo mir postići nekim istočnjačkim meditacijama, niti tehnikama disanja, niti nekakvom bioenergijom ni grljenjem drveća. Pravi mir daje Krist, Gospodin naš. To nam potvrđuje i pslamist riječima „samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u Njemu spasenje“(Ps 62,2). Slično nam svjedoči i sveti Augustin kada kaže: „Za sebe si nas stvorio Bože i nemirno je srce moje dok se ne smiri u tebi.“

Može li se uznemiravati netko kome je prijatelj Svemogući Bog, Bog koji sve drži i uzdržava? Ima li takav razlog za nesigurnost, za strah, za nemir? Sveti Pavao isto pita: „Ako je Bog s nama tko će protiv nas?“ (Rim 8,31). Jednostavno nema te nevolje, tjeskobe, pogibli, ni užitka i dobitka, ni časti ni vlasti koji su vrijedni uznemiravanja i strahovanja. Potrebno je samo „povjeriti Gospodinu sve svoje brige i on će sve voditi, neće dati da ikad posrne pravednik“ (Ps 55,23). Isus je na rastanku rekao svojim učenicima „Neka se ne uznemiruje srce vaše, u Boga vjerujte i u mene vjerujte“ (Iv 14,1).

Gospodin nam daruje svoj mir ne samo da stiša naše oluje i valove koji nas žele potopiti, nego da i mi budemo Njegovi mirotvorci. Ne možemo drugima dati nešto što sami nismo primili. Ne možemo tješiti druge, ako sami nismo utješeni, ne možemo druge miriti ako sami u srcu ne nosimo Kristov mir. Zato je važno „tražiti mir i za njim ići“ (usp. Ps 34,15). Ići u skrovitosti svoje sobe i tražiti ga u molitvi. Molitva je izvor mira jer duša se smiri tek kada je zagledana u Gospodina. Neka nam Gospodin podari svoj mir i neka nas učini oruđem svojega mira. Kraljice mira, moli za nas!

1 Comment

  1. Cecilija

    Amen! Odlican clanak i poticaj za razmisljanje.

    Reply

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *