Ravnopravnost ili ipak ne?

Svakodnevno možemo naići na mnoštvo članaka koji zazivaju ravnopravnost spolova. Traže jednake uvijete za sve. Sve u svemu plemenita nakana; sve dok ne otvoriš ostatak teksta. Nije u svakom tekstu prisutan isti ton, ali u većini jest; ravnopravnost postaje takva da žena dominira nad muškarcem tj. takav se oblik ravnopravnosti zaziva.

U nedavnom članku portala srednja.hr mogao se pročitati naslov „Novo ruho popularne igre Monopoly: Žene u ovoj verziji zarađuju više od muškarca“ – nije bilo potrebno niti otvoriti ovaj članak kako bi se saznala bit članka, ali sam ga ipak pročitao do kraja. Kad gle čuda, ništa novoga, za isti posao tj. za pređeni jedan krug u igri žena je plaćena više. Gdje je tu ravnopravnost? Ili neke druge kategorije iste igre u kojima žena, samo zato što je žena, ima više prava. To nikako ne može biti ravnopravnost.

Jednako tako prije nekoliko godina bio je prosvjed na Markovu trgu gdje se tražila povećana kvota žena u saboru. Glavni transparent je sadržavao natpis 51% . Kako je to ravnopravno? Koliko su mene učili u školi polovica od 100 je 50, a ne 51. Nadalje, niti jedan prosvjed koji sam do sada vidio (bilo u Hrvatskoj ili negdje drugdje u svijetu) nije tražio jednaku kvotu žena npr. na gradilištima ili u gradskoj čistoći, a to su samo od nekih zanimanja koja su primarno muška.

Također veliku nejednakost potiče i filmska industrija u kojima sve češće možemo vidjeti kako se ističe sve veća superiornost žena pa čak i kada je ona kriminalna[1]. Zatim imamo novu seriju naziva Batwoman u kojoj glavnu ulogu novog Batmana ima žena koja sama ističe kako je ona bolja od pravoga Batmana (opravdanost toga vidjet ćemo kada započne emitiranje).

Netko će pomisliti kako sam frustriran ženskim rodom pa me čak pokušati optužiti za sve one -izme koji slijede iz takvog zaključka. Morat ću to opovrgnuti svakako jer nisam ženomrzac, ali izrazito ne volim nepravdu. Ne volim nepravdu koju muškarci čine prema ženama, ne volim pročitati kada izađe u crnoj kronici kako je neki muškarac (sa izrazito niskim kvocijentom inteligencije jer inače ne bi učinio to) istukao vlastitu ženu ili djecu. Jako me žaloste takve stvari i volio bih kada bi naš pravni sustav kažnjavao takve tipove puno strože nego što to čini sada.

No također ne volim nepravdu koje pojedine grupacije žena čine muškarcima te što se traži da se ženama poklone neke stvari bez obzira zaslužuju li to stvarno (npr. povećani plaćeni prolazak kruga u igri Monopoly). Treba reagirati na svaku nepravdu i osuditi svaki pokušaj umanjivanja vrijednosti druge osobe bez obzira kojega spola ona bila. Niti muškarac smije tlačiti ženu, ali niti žena muškarca, a imao sam prilike vidjeti kako žena tuče muškarca te ga dugotrajno zlostavlja.

Kako postoji sve veća želja za moći žene u društvu tako ona ima sve više obaveza u društvu koje je mogu doslovno rastrgati. Krilatica „snažna emancipirana žena“ postala je vodič, ali pitanje je u kojem smjeru. Današnja žena mora završiti sve stupnjeve obrazovanja, biti neovisna o drugome, ali pritom imati i obitelj, a i nekog ljubimca. Dok završi sve stupnjeve obrazovanja već ima određeni broj godina (ako redovno završi fakultet ima cca 24-25 godina), ali naravno to nije dovoljno za „snažnu emancipiranu ženu“ te mora napredovati u karijeri te nema vremena za obitelj trenutno. Dok dođe na određeni položaj koji sama želi (ili misli da želi) ulazi već u biološke probleme imanja vlastitog potomstva. Nisam protiv obrazovanja žena, jer neka velika znanstvena otkrića plod su istraživanja žena, ali također mislim kako nije u redu svima nametati superiornost žena, pa tako jednako i ženama, jer nismo svi sposobni za sve.  

Nažalost, do sada sam imao prilike susresti žene koje upravo zbog tog gore navedenog razloga, itekako pate. Pate jer nemaju vlastito potomstvo ili imaju jedno dijete, a zapravo žele više.  Tek tada počinju shvaćati što je zapravo bila pogreška u njihovome životu. Također zbog „ganjanja“ karijere sa obje roditeljske strane djeca su često željna običnog razgovora. Željni su oca i majke. Niti jedna teta u vrtiću, učiteljica u školi ne može zamijeniti majčin ili očev zagrljaj, a nažalost toga danas nedostaje. Nitko ne kaže kako se muškarci i žene ne trebaju obrazovati, ali to ne može biti primarna svrha života niti jedne strane. Također, žene pate jer ne mogu ispuniti zahtjeve okoline o njihovoj superiornosti. Problematično je ako se djevojčici od osnovne škole nameće kako mora biti bolja od prijatelja iz klupe ne gledajući njezine stvarne sposobnosti i kvalitete. Takva stav itekako može dovesti do problematičnog ponašanja u daljnjem životu te djevojčice kada uvidi kako neće moći ostvariti sve ono što se stavlja pred nju. 

Treba jasno reći kako muškarac i žena nisu jednaki i nikada neće biti. Prvo i osnovno u čemu nisu jednaki jest spolna različitost i to ne može nitko opovrgnuti. Nikada otac neće biti majka niti majka otac, a to se prečesto događa i pokušavaju nas uvjeriti kako je to normalno. Iz iskustva rada s djecom vidim koliko takva obrnuta uloga šteti djeci. Možete ukloniti nazive otac i majka i nazvati ih Roditelj 1 i 2, ali to ne mijenja njihovu ulogu u odgoju djece. Dijete mora naučiti ponašanje od oca, jednako tako i od majke. Nikada majka neće moći naučiti muško dijete kako biti muškarac. Jednako tako niti otac kćer kako biti žena. Dovoljno vam je pogledati bilo koji tinejdžerski film, u kojemu jedan od roditelja ostaje sam sa djetetom, problematika je identična (otac/majka se ne snalaze u odgoju i žele za nedostatkom supružnika), ali to više nije popularno za reći.

Ispravan odnos između muškarca donosi nam sv. Pavao u poslanici Efežanima (Ef 5,21-33). Kaže kako žene trebaju biti podložne muževima kao Crkva Kristu. Podložan odmah ima negativan prizvuk, odmah gledamo kao ropstvo, ali ovo nije takva podložnost. Dragovoljna podložnost ide za napretkom, želi se usavršiti u ljubavi, želi rasti u ljubavi prema drugome. Svojim djelima želi usrećiti drugoga. Nije cilj podložnosti sebe oštetiti nego iskazati ljubav drugome, darovati drugome sve. Također muževima savjetuje da ljube žene kao Krist Crkvu do te mjere da je dao svoj život za nju. Kolika je to ljubav? Koliko moraš nekoga ljubiti ako ideš dati svoj život za drugoga? Krist kaže kako nema veće ljubavi od te (usp. Iv 15,13). Kada nekoga voliš iskreno nije ti problem biti podložan/a, nije ti problem dati život svoj za tu osobu. Problem se javlja kada nema ljubavi, kada nema komunikacije između te dvije osobe. Nije problem ako žena radi i zarađuje novac, ali je problem ako time pati čitava obitelj, jednaka je stvar s muškarčevim poslom. Ako pati obitelj zbog posla, onda to nije vrijedno nikakvog novca ili karijere.

Stoga, drage žene, nemojte dopustiti da vam oduzmu ljepotu ženstvenosti, ljepotu majčinstva. Nema ljepše stvari nego vidjeti obitelj na okupu, vidjeti djecu koja odrastaju sretno jer imaju majku uza se. Vaše dijete ne mora imati sve najnovije ili najbolje, ali mora imati majku. Ne morate biti žene koje će raditi sve što i muškarci, zato su oni tu, ali morate biti žena, to je ono što se od vas traži. Ne dopustiti da vam nameću sliku „snažne emancipirane žene“ koja ide ovim svijetom sama, traži neprijatelje i trudi se riješiti sve sama. Borite se, ali ne za propadljivo nego za ono vječno.

Muškarci, nemojte biti mekušci koji će se povući i pustiti ženama da obavljaju ono što je vaša dužnost. Budite muškarci koji su spremni umrijeti za svoje žene. Znao je sv. Pavao kako nama treba više poticaja zato nam je i posvetio 9 redaka (usp. Ef 5, 25-33) dok ženama samo 4 (usp. Ef 5, 21-24). Niste pozvani biti mekušci koji će se iživljavati nad ženama nego ste pozvani biti oni koji će voditi svoje obitelji bliže Bogu. Crkva i misa nisu samo za ženu i djecu, oni su i za vas također, vi ste pozvani predvoditi svoju obitelj. Križ na zidu ili oko vrata ne znači ništa, ako ne vidite onaj križ na oltaru (ne priznaju se samo odlasci na Božić i Uskrs)!

Obitelj je prva Crkva, a vi dragi muškarci i žene ste prvi navjestitelji vjere. Odlučite se stoga već danas vratiti živoga Krista u vašu obitelj kako bi ona iz dana u dan rasla prema konačnoj domovini! Jer žene i muškarci jednaki ste, jednaki ste Bogu, a to je ono najvažnije. Kao što će reći sv. Franjo: “Koliko čovjek vrijedi u očima Božjim, toliko vrijedi i ništa više!”. Vaša jednakost neka se očituje u međusobnoj ljubavi jer to je ono što nas Bog iz dana u dan uči pa taj primjer nasljedujmo!

 

[1] https://youtu.be/LUG2U-lxPx0

 

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *