Mjerne jedinice ljubavi – XXXI. nedjelja kroz godinu (C)

U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«

Lk 19, 1-10

Koliko puta smo odgodili uskočiti upomoć za „malo kasnije“? Koliko puta smo roditeljima, bratu, sestri ili prijatelju odgovorili primjerice „ma doći ću, ali za sat vremena“ ili „sad ne mogu, ali može sutra“? Ili „koliko će to trajati?“, „hoću li se premoriti, pregladniti?“, „a što ja imam od toga?“ i sl. Zanimljivo je kako u današnje vrijeme sve ima svoju mjernu jedinicu: od normalnih stvari poput kilograma brašna potrebnih za jedan kruh ili osam uloženih sati rada za jedan radni dan do bizarnih, užasavajućih pojava poput „mjerenja“ cijene za pojedini dio ljudskog tijela, mjerenja i „štićenja“ ljubavi preciznim predbračnim ugovorom te mjerenja blagostanja čovjekova života bruto domaćim proizvodom. Jesmo li mi to možda počeli stavljati mjerne jedinice i na život, na ljubav?

Ponekad kao da prijateljstva izgledaju više kao bilance nego istinski nesebični odnosi dvaju ljudskih bića stvorenih na sliku i priliku Božju: „On je meni dao ovoliko pa ću i ja njemu dati toliko“, „ona se meni nije javila pa se neću onda ni ja njoj“… 

Pogledajmo s druge strane što nam o ovome može reći današnje evanđelje. Postoje li mjerne jedinice čak i za ljubav? Ako postoje koje su?

Zakej, okorjeli grešnik i hodajući mrtvac gledajući očima tadašnjih Židova, potrča naprijed, pope se na smokvu, a Isus mu, vidjevši ga, kazuje: Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući. Na to Zakej žurno siđe i primi ga sav radostan, te reče: evo Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko, a Isus mu odgovara: danas je došlo spasenje ovoj kući

Primjećujemo li kojim se to mjernim jedinicama Isus i Zakej služe? Isus se Zakeju obraća riječima žurno i danas što će reći da u pozivu, u životu, u ljubavi nema mjesta oklijevanju, premišljanju hoću/neću i kalkuliranju. Mjerna jedinica ljubavi je ODMAH. Pogledajmo s druge strane Zakeja na smokvi. Možemo li zamisliti danas nekog poznatog milijunaša da se usred grada, usred mnoštva penje na drvo i ondje čeka i čeka da prođe neki učitelj koji se druži s gubavcima i siromasima? Zakej nije bio omiljen među Židovima, ali je zasigurno bio cijenjen i uvažen od vladajuće elite za koju je između ostalog i danak skupljao. To će reći da je u nastojanju da vidi Učitelja stavio na kocku ne samo određeni broj poena svoga ugleda već je stavio na kocku čitav svoj ugled. Nadalje, nije dvojio ni sekunde da razda svoj imetak siromasima (onima od kojih ne može imati nikakve materijalne, mjerljive koristi), odnosno da vrati svima koje je eventualno zakinuo četiri puta više. Ovdje dolazimo do druge mjerne jedinice ljubavi, a to je SVE. Ovo se najbolje obznanjuje u Isusovim riječima da je spasenje u taj čas, danas, došlo, ne samo Zakeju već cijeloj njegovoj kući, cijeloj njegovoj obitelji, jer Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno

Spasenje ODMAH i za SVE. Ljubav ODMAH i za SVE. Ovo je razlika između ekonomije spasenja i ekonomije. Nemojmo gurati ekonomiju tamo gdje joj nije mjesto. Podajmo dakle caru carevo, a Bogu Božje (Mt 22,21).

 

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *