1. nedjelja došašća (A)

Dogodit će se na kraju danâ: Gora Doma Gospodnjega bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. Tko ili što je ta gora? Prorok Izaija govori da je to Gora Doma Gospodnjega. Zaviri u svoje srce i poslušaj njegovu pjesmu, o kršćanine, i reci meni odgovor na ovo pitanje: Tko je ta Gora? Čuješ li ime Isusa Krista? Čuješ li ga u pjesmi svoga srca? On je ta Gora, Gora koja se ima dogoditi na kraju danâ. Potrčimo naprijed i činimo ono što nam Prorok govori: K njoj će se stjecati svi narodi, nagrnut će mnoga plemena… Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! O veličanstvenog li Doma, koji se radi nas spustio na zemlju da bi nas primio u sebe. Možda ćeš me pitati: Zašto da trčim? Zašto da se veselim? Zašto da idem naprijed? Ja imam sve što mi treba. Imaš li doista? Imaš li baš sve što ti treba? Zašto si onda nemiran, zašto nikad nisi zadovoljan, zašto ti treba još i još? Ponovno poslušaj pjesmu svoje dubine i vidjet ćeš da na Gori stoji ono tvoje pravo utočište. Ta Gora te postavlja gore, gore u nebesa. Ono što ćeš na Gori naći jest nešto prekrasno: On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. O, blaženi su božanski putovi koji čovjeka preobražavaju u nešto više, u nešto ljepše. Dopusti sebi i dopusti Njemu da zajedno hodite njegovim stazama. Dopusti sebi u ovome iščekivanju, da se dok čekaš, polako uspinješ na Goru. Jedino taj put, taj uspon će tebi samome donijeti pravi mir. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju. Odahnut ćeš tako od onog nemira, onog sukoba, onog rata koji te stalno hoće porušiti dok se pokašavaš uspeti na Goru. No samo hrabro!

I sam apostol Pavao te poziva na hod prema Gori, Isusu Kristu, koja jest Svjetlo vječno i istinito. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Nekada se svima dogodi da taj uspon odgađamo za sutra, pa kad dođe sutra, za dan poslije itd. Nemojmo si ti dopuštati! Započnimo odmah sada! Shvaćate ovaj čas: Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. A kako ćemo započeti, što prvo učiniti? Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru… Odbacimo ono što nije dobro, što nam smeta, što nas koči, što nam otežava uspon na Goru. Trudimo se sa drugima i sa sobom. Ispravljajmo svoje pogreške, opraštajmo tuđe. Nije to lako i nikada nije rečeno da će ovakvo nešto biti lako. …nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom. Jedino sa Isusom Kristom, čije rođenje iščekujemo, ćemo biti sposobni u potpunosti se osloboditi onog što nam priječi uspon. Zato se ogrni Isusom Kristom. A kako ćeš to učiniti? Približi mu se kroz svete sakramente. Otvori mu svoje srce, pusti Ga unutra.

Važno je što prije započeti jer ne znamo kada će On ponovno doći, Njegov dolazak mi iščekujemo. I on sam za svoj dolazak svjedoči: Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. Jer čovjek se vrlo lako opusti i još lakše zaboravi gdje mu je pravi cilj. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Upadnemo sami u svoju dnevnu rutinu, posao, interese i polako zaboravimo i izguramo pomalo Boga iz svoga života. A kada se to dogodi, počinjemo polako padati sa Gore. A ako nisam dovoljno visoko onda me potop grijeha odnese. Penji se gore, kršćanine, penji se da život svoj spasiš, penji se da Sunce ugledaš, a ne da pogineš u potopu grijeha i da tama obavije tvoje biće koje je u potopu poginulo. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Želim da se u ovom došašću nadahnjuješ Njime, da te blagoslovi i vodi u tvom usponu na Goru i želim da kada dođe da Tebe uzme kao onoga kojeg je izabrao.

 

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *