3. nedjelja kroz godinu (A)

O, kolike li ljepote! Spasitelj naš i danas hoda ovom našom tamnom Galilejom da bi nas pozvao. Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Neka nas obraduju riječi proroka Izaije. Radujmo se, On dolazi k nama. Iako On dolazi, potrebno je da svoje srce otvorimo Njemu. Upravo i ovi prvi učenici, koji su se bavili ribarenjem, na njegov su poziv otvorili srce Bogočovjeku. On od njih traži puno: Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi! Na koliko dugo, ne znamo. A što imaju od toga? Ne znaju ni oni, osim što su čuli za djelovanje jednog vrlo uspješnog Učitelja. Prihvaćaju poziv, prihvaćaju ponudu, ostavljaju sve i kreću za Njim. Srce je otvoreno, srce je prihvatilo i sjeme je posijano. No i zanimljivo je okruženje u kojem ih Isus poziva. Galilejsko more je u ono vrijeme za Izraelce bio velik izvor riba. Ribe se love, a zatim se prodaju. Ove prve učenike (Petar i Andrija, Ivan i Jakov) možemo doista smatrati ljudima koji imaju itekako unosan posao. Doveli su svoj život u opasnost ovim činom: Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. (Petar i Andrija); Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. (Jakov i Ivan); I tu učimo od njih, učimo se predavati Bogu svaki dan, ići u neizvjesnost, ići u avanturu na kojoj ne znamo što nas čeka premda nam se nekada čini da znamo. Svoje predanje učvršćujmo vjerom, koja je naš prvi odgovor Njemu. Zašto je Galileja poganska ako u njoj žive bogobojazni Židovi koji izvršavaju vjerno Zakon i ostale vjerske propise? U vrijeme proroka Izaije, koji je pisao ovaj redak o svjetlosti i Galileji, je ta ista Galileja bila osvojena od strane asirskog kralja koji je u nju doveo mnogo poganskih stanovnika. No nemojmo se zadržavati na ovim riječima “Galileja poganska” već razmišljajmo i o našoj okolini. Živimo li i mi nekada u Galileji poganskoj? Jesmo li i mi nekada pogani? I ova pitanja su ujedno i poziv na djelovanje. Djelovanje koje je obilježeno uskim suživotom sa živim Bogom. To je naša svjetlost. To je navještaj Evanđelja. Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko! Puno puta se postavi pitanje: Kada će više doći Kraljevstvo Božje da prestane ovaj svijet koji je tako neuredan? Isusov poziv nama i svakom čovjeku ovom rečenicom je poziv na obraćenje, obraćenje srca, obraćenje bića, obraćenje uma. Obraćenje cijelog čovjeka. To je naš sretni trenutak, trenutak u kojem se približavamo cilju. Taj cilj je Kraljevstvo Božje. Ipak, obraćenje zahtjeva i vjeru, ako želi biti originalno i ispravno. Vjerom živimo svoje obraćenje. Obraćenjem obojimo svoju vjeru. To je put da postanemo još bolji ljudi i vjernici, a sve nas to približava Bogu. Budimo ljudi obraćenja, budimo ljudi koji poput mudrih djevica s upaljenim svjetiljkama iščekujemo dolazak našega Spasitelja i njegova Kraljevstva. Jedan autor je vrlo lijepim riječima opisao ovaj Isusov poziv svima nama:

Po tminama si hodio,
S lampom punom nade,
Da obogatiš naša dva oka
Svjetlošću s visina.

Zoveš nas da ostavimo sve,
Ali bojimo se,
Tuga, bol, strah, to nas nekad priječi.
Daj nam snage da budemo veći.

Znamo da kada smo s Tobom,
Svjetlost žarka će nam voditi put,
U sili i snazi dotaći ćemo i mi Neba skut.

O Spasitelju, Svjetlosti s Visinâ,
Pozovi i nas
Da i mi postanemo Djeca Visinâ.

 

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *