6. nedjelja kroz godinu (A)

Rečeno je starima… a ja vam kažem… (Mt 5, 17-37)

Blaženi oni koji hode po zakonu Gospodnjem

Pred čovjekom je život i smrt: što on više voli to će mu se dati. Pred čovjekom je izbor, dva puta su pred njim. Blaženi oni koji hode po zakonu Gospodnjem, koji hode putem Gospodnjom. S druge strane, bolje da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Kako je teško zadržati se na pravom putu. Tako je uzak, strm, trnovit, a oko njega pak bezdane provalije.

O kad bi čvrsti bili putovi moji da Tvoja čuvam pravila. Pogledajmo neka Božja pravila koja nam omogućuju zadržati se na pravom putu: rečeno je ne ubij, a Isus dodatno zaoštrava kazavši ne srdi se na brata svoga te ga ne uvrijedi da ne budeš podvrgnut ognju paklenom. Nadalje, rečeno je ne čini preljuba, a Isus opet nadilazi rekavši tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ovdje je konkretno riječ o nasilju i preljubu, dvije stvarnosti koje nas zbacuju s pravog puta, dva grijeha koja su izravno usmjerena protiv druge osobe te je uvlače u vrtlog grijeha, bilo kao žrtvu, bilo kao partnera u zločinu. Što Isus dalje kaže? Iščupaj svoje oko, ne tuđe. Odsijeci svoju ruku, ne tuđu. Ne optužuj drugoga, ne svaljuj teret krivnje na drugog. Ti se suoči s problemom. Ali, kako da se čovjek suoči sa svojom palom naravi, sa svijetom, sa Zlim?  Kako da ustraje na pravom putu? Milostiv budi meni, sluzi svojem, da živim i tvoje riječi čuvam. Otvori oči moje da gledam divote tvoga zakona. Klekni čovječe, ponizi se, pogni glavu. Moli Gospodina da ti pomogne. Samo Bog i otajstvena Mudrost njegova čovjeku mogu pokazati divotu zakona, da je zakon njegov divan i sladak, a ne grč i tiranija. Knezovi ovoga svijeta ne znaju to jer to se ne uči u školama, fakultetima, medijima, a sami ne traže; ne znaju to jer su uvjereni (iako mnogi tvrde da ne vjeruju ni u što) da će osvojiti i priskrbiti ono što oni žele hodeći svojim putevima, po svojim pravilima. No, uživanje u njegovim zakonima i na njegovom putu Bog pripravi onima koji ga ljube; koji ga se boje. Stoga bojmo se Boga jer strah Božji mržnja je na zlo, ljubimo ga jer njemu nije stalo do smrti grešnika, nego da se obrati i da živi te ljubimo sami sebe na ispravan način kako bismo uopće mogli ljubiti bližnjega. Ne kopajmo doslovno sami sebi oči niti si sijecimo ruke, ne zaklinjimo se svojom glavom jer ni jedne vlasi ne možemo učiniti bijelom ili crnom. Upoznajmo svoje dostojanstvo, djeca smo Božja, ljubljena, za raj stvorena. Naše riječi neka u svakom času života budu da, da za Boga, sebe i bližnjega i ne, ne za Zloga i njegova dopuštenja za grijeh, prevare i lažne ljubavi. 

Ne zaboravimo da se ispravnim putem nikad ne ide sam već uvijek s Bogom i bližnjim. Zbacimo, stoga sa sebe teret grijeha jer put je strm, uzak i težak. Ne navaljujmo breme krivnje na bližnjega, našeg suputnika jer Bog pomaže i progovara po njemu.  Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i daj ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima

 

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *