7. nedjelja kroz godinu (A) – Nisam loš, ima i gorih

„Nisam loš, ima i gorih“

„Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju“ (Mt 5,40). Što ako bismo malo preformulirali rečenicu te kazali: onomu tko bi se htio s tobom uspoređivati da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju? Česta napast u životu je upravo uspoređivanje. Uspoređivanje može smjerati domoći se nečije donje haljine, tj. osramotiti i poniziti drugoga, a može također ciljati na vlastito hvastanje i uzdizanje samoga sebe. Kaže Pavao da Bog hvata mudre u njihovu lukavstvu, a ovdje upravo vidimo jedno lukavstvo kojemu smo skloni ponekad pribjeći ili smo pak žrtve istoga. Što bi moglo značiti ovo „prepusti mu i gornju haljinu“? Sljedeće rečenice Svetoga pisma rasvjetljuju: „ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone“ (Mt 5,44) jer uspoređivanje je jedna vrsta progona. „Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega“ (Lev 19,17). Opomenuti sunarodnjaka, brata, ali ne iz osvete i mržnje, nego iz ljubavi, jer govori Gospodin „ne osvećuj se; moja je osveta, ja sam taj koji će naplatiti“ (Lev 19,18; Rim 12,19).

Bog govori Mojsiju: „Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!“ te nastavlja: „Ne mrzi brata u svom srcu!“. Nije mu rekao: „sveti budite jer sveti su susjedi vaši“. Uspoređivanje s drugim i življenje prema mjerilu drugog vrlo lako može dovesti do mržnje istoga, ali i sebe samoga. “Braćo! Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama“ (1Kor 3,16). Može se tako vidjeti da se uspoređivanje koristi i kao izlika za uništavanje vlastitog života, tijela, hrama Božjeg pa se može čuti: „što meni fali, pogledaj drugoga“ pritom uzevši u usporedbu najgori mogući primjer te se u ime toga živi razvratno, neuredno te se pravdaju vlastiti nedostaci, mane i grijesi. „Nisam loš, ima i gorih“ savršena je formula za propast, ali „tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi“ (1Kor 3,17). S kime se onda uspoređivati? S poganima i carinicima? „Ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici“(Mt 5, 46)? S farizejima i pismoznancima? „Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko“(Mt 5,20). S kime onda? „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski! Kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge“(Mt 5,48; Iv 13,34). Gospodine nam je dao primjer da i mi činimo kao što je on nama činio.

Iako Bog „daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima“(Mt 5,45) ipak je otajstva otkrivao svojim učenicima, ne svemu svijetu, a njih same poslao u taj isti svijet, ne da se s njime uspoređuju već da mu budu sol i svjetlo (Usp. Mt 5,13-14). Sol se ne uspoređuje s drugim začinima jer svi začini dobivaju svoj smisao tek kad je hrana dovoljno slana. Svjetlo se ne uspoređuje sa sjenama jer sjene mogu opstojati samo kad ima svjetla.

 

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *