5. korizmena nedjelja (A) – Uskrsnuće Lazara – ili o opasnosti logike

            Tko god želi naučiti što je teatar apsurda neka pomno pročita današnje evanđelje. Ako mu je draže, neka ga uprizori. Sa svim likovima i njihovim rečenicama. Svaki lik ovdje ima neke svoje zaključke, svoju logiku, svaki ima svoje želje i točnu ideju kako doći do njih. Ali, logika glavnog lika – Isusa, malo je drugačija. Možda je baš zbog toga i zaplakao.

            Lazarove sestre Isusa podsjećaju na njegovu ljubav prema Lazaru kako bi probudile suosjećanje, učenici podsjećaju Isusa na opasnost od kamenovanja u Judeji, Marta nameće Isusu krivnju prozivajući ga zbog njegove odsutnosti. Židovi zaključuju da Marija izlazi iz kuće kako bi išla na grob plakati, prozivaju također Isusa da je mogao učiniti da ovaj ne umre. Kao svečana koda ovog apsurda Isus uskršava Lazara koji je već 4 dana u grobu. Još je jedan famozan zaključak bio – Tomin. Nakon što je Isus rekao da je sve ovo kako bi učenici uzvjerovali, ovaj nevjerni apostol potiče druge učenike da idu kako bi umrli s njim. Nije ga dugo držala ta odvažnost, samo do noći u Getsemaniju.    

            Svi ovi likovi imaju jednu logiku – logiku uzroka i posljedica, logiku koja završava u grobu, u smrti. I znaš dragi brate, ništa oni nisu u krivu. Svijet funkcionira po jednim zakonima koje se mi trudimo upoznati.  No, pada mi na pamet Goetheov Faust koji je također znao tu logiku puno bolje i od mene i od tebe i od svih ovih likova. Sam je Faust rekao da je proučio i filozofiju, i pravo i medicinu, a na žalost, kaže, i teologiju. I na kraju ga je ta logika dovela do đavla kojem je dao dušu..

            Ali, možda baš zbog te logike „Isus zaplaka“. Židovi su rekli da je to zato što je ljubio Lazara. Sigurno da je, bilo mu je žao. Ali, ja bih rekao da je najviše zaplakao kada je vidio kako ljudi oko njega razmišljaju. Ne iz gnjeva što nisu shvatili, nego zbog tuge što vidi koliko se muče unutar te svoje logike, koliko ih umara, kako ih odvodi u smrt. A On, On želi svakom čovjeku život. Želi podsjetiti na proroka Ezekiela što smo čuli u prvom čitanju: „Ja ću otvoriti grobove vaše!“, želi da ljudi oko njega znaju da će onaj koji uskrsi njega od mrtvih uskrisiti i njihova smrtna tjelesa, kako smo čuli u drugom čitanju. Isus želi da ljudi oko njega ne budu zarobljeni logikom ovoga svijeta jer im donosi strahovitu bol. Želi da vjerom pogledaju dalje, više, u Božje visine i dubine. Možda je zato iz suosjećanja zaplakao. 

            Ali Isuse, ajde shvati i ti nas! Hvala ti što suosjećaš s nama, ali razumi da ne možemo tako lako izaći iz onoga što vidimo i što mislimo. Jednostavno nemamo snage krenuti na herojski put odustajanja od naše logike kako bismo ušli vjerom u tvoju logiku. Moramo se obraniti tako da uočavamo uzroke i posljedice, tako da za događaje tražimo krivce, tako da na pitanja spremamo očite odgovore. Mi drugo ne znamo, nemamo snage izaći iz takve postavke svijeta, iako nas to vodi u mračne grobove naše ovozemnosti iz kojih nema izlaska. Samo tvoja milost i tvoj čudotvorni zahvat može nas izvući. Samo tvoja suza, tvoja kaplja krvi, tvoj glasan povik: “Lazare, izlazi!!“ može me izvući iz takvog razmišljanja. Bez tog povika, otići ću u smrt. I dalje ću napadati bližnjega da je on svojim grijesima izazvao potres, sebe da sam ja svojim neposluhom kriv zbog toliko mrtvih usred ove bolesti. Ali Isuse, sa tvojom milošću, dat ću sve od sebe da krenem na to herojsko putovanje nadilaženja ljudske logike. Treba mi milost vjere u Božju logiku, treba mi tvoja milost da mogu svijet gledati iz tvoje perspektive. Molim te, učini me spremnim i sposobnim kada čujem svoje ime uz tvoju zapovijed: „Izlazi“, povjerovati tebi, nadići svoje uvjetovanosti i gledati svijet tvojim očima. 

 

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *