Papa i homoseksualna unija kao budućnost Crkve?

Tko god čita bilo kakav medij, mogao je naići na to kako papa „odobrava brak ili zajedništvo“ među istospolnim parovima. Nastavno na tu, navodnu izjavu, mnogi su se oduševili kako to znači uskoro ozakonjivanje i priznavanje istospolnih brakova unutar Crkve, drugim riječima njihova povezanost bila bi okrunjena sakramentom ženidbe. Sve je to proizašlo iz dokumentarca „Francesco“  ruskog redatelja Evgenija Afinevskia.

Kako to donosi National Catholic Register, papine su rečenice izvučene iz jednog intervjua iz 2019. godine, gdje je govorio o različitim temama te su sve spojene u jednu izjavu koja je dovela do ovolikog oduševljenja na jednoj strani te do potpunog zgražanja na drugoj. Bile te izjave istinite ili ne, činjenica je kako je određena konfuzija ili šteta počinjena. Dok su mnogi katolici zgroženi (dovoljno je čitati komentare ispod objava) toliko je dovoljno vidjeti druge koliko su oduševljeni tim istim riječima, a pritom niti jedna strana ne zna jesu li istinite.

Javit će se mnogi dušobrižnici koji će pozvati na apsolutnu poslušnost papi, pritom zanemarujući činjenicu kako papa nije nepogrešiv kada iznosi vlastito razmišljanje, nego jedino kada naučava ex catedra po pitanju vjere i morala. Kao što se ne moramo složiti s nekime po pitanju njegova osobna mišljenja, tako se jednako ne moramo složiti niti s papom u njegovom mišljenju izrečenom u intervju koji je dao 2019. godine. Ono oko čega se moramo složiti jest kada govori u ime čitave Crkve, kada iznosi nauk Crkve, a on je za sad vrlo jasan (KKC 2357-2359; Dokument kongregacije za nauk vjere po pitanju homoseksualnih unija).

Druga skupina su svi oni „progresivni“ koji se smatraju pametnijima i boljima od nauka Crkve te misle kako je papa učinio nešto revolucionarno, obvezujuće za cijelu Crkvu, ali na njihovu nažalost nije učinio ništa, nije promijenio ništa. Kada shvate tu činjenicu, morat će se vratiti svojim životima i preziru prema staromodnoj Crkvi koja ne prihvaća njihova mišljenja. Takvi ljudi bježe od Crkve, neke vrste obrednosti i zakonitosti, ali nikad se ne maknu dalje od ugla te iste Crkve. Uvijek čekaju skriveni, tražeći nešto po čemu će oni dobiti na važnosti, nešto po čemu će oni dokazati kako su oni u pravu, a ignorirajući činjenicu kako se u Crkvi ne radi o tome kako si ti u pravu, nego o onome što Bog čini u životu čovjeka, za čovjeka.

Još uvijek čekamo službeno očitovanje iz Vatikana, ne samo ja, nego i mnogi drugi, uključujući i biskupe koji su dali svoje izjave koje se ne slažu s onim što je predstavljeno u medijima, uključujući i nuncija Linguu. Papa Franjo je Kristov namjesnik na ovome svijetu i nemam nikakvu namjeru iskazati mu neposlušnost, ali jednako tako nemam nikakvu namjeru nijemo promatrati zbunjenost naroda koja se dogodila povodom objavljivanja ovoga “dokumentarca” i zlobne upotrebe papinih riječi od strane pojedinih medija. Ako je autor dokumentarca „Francesco“ preuredio pojedine papine rečenice kako bi dobio jednu određenu cjelinu, koja ne odgovara onome što je dosad papa govorio i pisao (pog.6., br.251), potrebno je to osuditi te poduzeti sve moguće mjere kako bi se takvo što spriječilo. Ukoliko je papa mislio to što je rekao, potrebno je pojašnjenje i kontekst u kojemu je to izrekao jer ovako nastaje velika zbunjenost u narodu.

Koliko god se neki trudili ušutkati glas naroda i onih koji traže odgovore pod izlikom poslušnosti, nisu ni svjesni koliko to štete čini. Nitko nema problema s poslušnošću (narod/svećenici/redovnici), ali kada se pod poslušnost gura i ono što bi se trebalo protiviti našoj savjesti onda bi itekako trebali reagirati još više na takve ljude, koji sve zatvaraju pod poslušnost. Takvim ljudima je mrsko razmišljati, ne žele odvojiti vrijeme kako bi promislili o dugotrajnim posljedicama, nego jednostavno izvlače argument poslušnosti kao superioran svemu ostalome.

Prateći pontifikat pape Franje ne vjerujem kako je išao kontra nauka Crkve, nego je želio privesti izgubljenu djecu Crkve na ispravan put obraćenja. Možda mu je izričaj nespretan i mi imamo pravo tražiti pojašnjenje za takve stvari. Ne vjerujem u njegove loše namjere, one namjere koje bi išle kontra nauka Crkve, nego vjerujem kako je zaista želio učiniti dobro svima kako to Crkva odavno čini, ne sudimo prebrzo kako sami ne bi bili suđeni! Prije ću povjerovati u loše namjere autora ovoga “dokumentarca” jer su određene stvari već izašle na vidjelo.

Kao zaključak ovog kratkog pregleda događanja, želim reći kako je zaista potrebno moliti za Svetoga Oca kako nas je i pozvao u svom prvom obraćanju nakon konklava. Ne bojmo se sve provjeravati, kako nas potiče sv. Pavao (1Sol 5,21) jer tako ćemo doći do istine i u ovom slučaju. Ne dajmo se ušutkati jednostavnim argumentima onih koji nas prozivaju za neposlušnost vlastima ako se usudimo postaviti pitanje koje traži objašnjenje mišljenja (vrijedi jednako i za trenutnu situaciju u svijetu). Nismo sinovi Crkve ako ćemo svakome dopustiti da nam nameće svoje mišljenje kao „jednako vrijedno“ jer nije svaki argument i svako mišljenje jednako vrijedno i značajno. Budimo hrabri u navještaju Evanđelja i nauka svete, katoličke i apostolske Crkve. Uvijek poslušni Svetome Ocu, biskupima i svećenicima jer oni su tu u Kristovo ime, ali samo dok ne navještaju nešto protivno nauku Crkve i Evanđelja. Budimo mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi (Mt 10,16), tražimo istinu i objašnjenja, ali ne po raznim portalima kojima je u cilju, propaganda, a ne istina. Budimo hrabri i postojani u molitvi sa Svetim Ocem za našu majku Crkvu, jer u suprotnom odvojit ćemo se od Majke koja nam omogućava spasenje te ćemo tako završiti kao otpadnici, šizmatici, kojima je najviše stalo do sebe, a ne do jedinstva Kristova Tijela.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *